Stjepan Gradić
Gradić, Stjepan, hrvatski diplomat, učenjak i književnik (Dubrovnik, 6. III. 1613 – Rim, 2. V. 1683). Školovao se u Dubrovniku i Rimu. Živio većinom u Rimu i obnašao razne funkcije u službi Dubrovačke Republike i Vatikana. Bio je kustos i voditelj Vatikanske knjižnice od 1661. do 1682. Osoba svestranog zanimanja: surađivao s povjesničarom I. Lucićem, prevodio klasične pisce, vodio teološke polemike, napisao Palmotićevu biografiju i spjev o dubrovačkom potresu 1667. U književno-znanstvenom krugu pape Aleksandra VII. i švedske kraljice Kristine vodi rasprave o znanstvenim i filozofskim problemima. Filozofska djela piše u duhu aristotelizma i skolastičke filozofije. Bavio se matematikom, fizikom, astronomijom, navigacijom i sl. Važnija djela: Peripateticae philosophiae pronuntiata disputationibus propositia (oko 1643), Disputatio de opinione probabili cum P. Honoratio Fabri (1678), Dissertationes physico-mathematicae quatuor (1680).