gradišćanski Hrvati, Hrvatice iz Stinjaka, južno Gradišće
gradišćanski Hrvati, Hrvati koji žive u austr. pokrajini Gradišću (Burgenland); oni su u Austriji nac. manjina, nastanjena uz Gradišće i oko Beča, u Donjoj Austriji i drugdje; u širem smislu, i Hrvati koji žive u obližnjim područjima u Mađarskoj (Šopronjska županija), Slovačkoj i Češkoj (Moravska) kao potomci hrv. iseljeničkih valova pred turskim osvajanjima od konca XV. i u XVI. st. Procjene se kreću do 60 000 pripadnika, uz tendenciju asimilacije. Gl. područja iseljavanja bila su ratom ugrožena područja Hrvatske (Lika, Krbava, Gorski kotar, Slavonija) i zap. Bosne (dolina Une), a najizraženiji selidbeni valovi 1640–60, kada je naseljeno o. 300 sela na zamjenskim zemljama koje dobivaju velikaške obitelji Zrinski, Batthyány i Nádasdy. Premda Hrv. sabor 1630-ih upozorava na depopulaciju Hrvatske, prognanici se udomaćuju u novoj sredini kao šira zajednica unutar koje se nastavlja tradic. nar. život, čuvaju običaji i jezik, vlastito svećenstvo i školstvo. S obzirom na odvojenost od Hrvatske, g. H. razvijaju vlastiti knjiž. jezik i školstvo te stvaraju vlastitu kult. baštinu, čemu je pogodovao pozitivan Zakon o narodnostima (1868). Veze s hrv. nar. preporodom jačaju potkraj XIX. st. kada se obrazovanost širi i među običan puk. Za razvitak nac. identiteta osobito je zaslužan pjesnik M. Meršić Miloradić (koji je i predložio riječ Gradišće za Burgenland) i njegov krug. God. 1910. pokreću se Narodne novine, kao i razna kult. društva; nakon II. svj. rata djeluje više nakladničkih i kult. društava, a prema članku 7. Državnog ugovora (1955), g. H. su kao nac. manjina subjekt međunar. prava. U jeziku i nar. kulturi, glazbi, usmenoj i pisanoj književnosti, g. H. su sačuvali i bogata arhaična obilježja šire hrv. kulture, pa se javljaju i različitosti, uključujući i dijalektalne (najviše čakavski, ali i štokavski i kajkavski), kao i najstarije književnosti (glagoljica, bosančica, latinica). Razvitkom kult. veza s Hrvatskom, os. od 1970-ih, javljaju se znanstv., kult. i javni djelatnici s obiju strana koji daju cjelovite gradišćanskohrvatsko-hrvatsko-njemačke rječnike (1982, 1991) kao i preglede i studije o povijesti i kulturi (zbornici Gradišćanski Hrvati, 1973, 1984, 1995).