grbovi, hrvatski
grbovi, grb obitelji Gundulić
grbovi, grb grada Karlovca
grbovi, grb obitelji Frankapan
grbovi, grb grada Zagreba
grbovi, obojeni znakovi ili simboli, odn. likovi i znamenja osoba, obitelji, udruga, polit. i crkv. ustanova i država, načinjeni prema određenim pravilima; nalazili su se na štitovima, stijegovima, novcu, pečatima, spomenicima i drugdje. Isprva se javljaju na štitovima sudionika I. križarske vojne; postupno postaju trajni simboli koji nasljeđivanjem prelaze na potomstvo. Najstariji poznati g. javljaju se o. 1130. u Njemačkoj, Francuskoj, Engleskoj i Flandriji. Osnovni element grba je štit, koji je u početnom razdoblju (od poč. XII. do poč. XIII. st.) predstavljao potpun grb; štit je ujedno i nositelj simboličke figure grba. Ostale bitne sastavnice grba jesu: kaciga (kod crkv. grbova: tijara, mitra, prelatski šešir), kruna (barunska, grofovska, plemićka), nakit ili ukras, “točenice” te znakovi čina i dostojanstva. Likovi koji okružuju grb jesu: čuvari grba, zastori, gesla, bojni povici i zastave. U doba tzv. “žive heraldike” (do konca XV. st.) g. su se izrađivali prema strogo propisanim pravilima; od XVI. do XIX. st. (tzv. “mrtva heraldika”) odstupa se od dotadašnjih strogih pravila. Tijekom razvojnih etapa grbova u uporabi je bilo šest osnovnih boja: crvena, crna, modra, zelena, zlatna i srebrna te razni likovi ili simboli: lav, orao, jelen, jednorog, konj, ratnik, mač, kula, stablo, križ, lik sveca, ljiljan, ruža i dr., kao i geometrijske figure i drugi ornamenti. Prilikom stjecanja novih posjeda, adopcije ili ženidbenih veza posjednici jednoga grba često su proširivali svoje grbove dodavanjem grba druge obitelji. Grbovi pojedinaca ili obitelji poglavito nose određene simbole ili znakove kao zaštitni znak, dok grbovi gradova ili općina često sadrže figure grad. zaštitnika svetaca. G. država, poglavito od razdoblja tzv. “mrtve heraldike”, sve više usvajaju neheraldičke motive (npr. g. amer. država i dr.).
Hrvatski grb. Tradic. hrv. grb sastoji se od štita sa šahovnicom sastavljenom od crvenih i bijelih (heraldički srebrenih) kvadrata u uobičajenom odnosu od 5 okomitih i 5 vodoravnih redova (5×5). Tijekom prošlosti taj se broj mijenjao u različitim odnosima (4×6, 5×6, 6×6, 8×8). Također se mijenjao i njihov redoslijed te je u nekim razdobljima započinjao bijelim, a u nekim crvenim poljem. Iako je motiv šahovnice vrlo star i čest kao heraldički i dekorativni motiv te se nalazi i na brojnim ostacima starohrv. umjetnosti (npr. na pentagramu split. krstionice iz XI. st.), njegova upotreba kao drž. grba ne može se pratiti prije kraja XV. st. (reljef u senjskoj crkvi sv. Franje iz 1491). Izgleda da je najstariji hrv. grb bio polumjesec sa šestokrakom zvijezdom zabilježen na slavonskim frizaticima i banovcima, te prikazi na stećcima i u grbovima pojedinih plemićkih obitelji. Prvi sigurno potvrđeni hrv. grb bio je štit s trima okrunjenim lavljim ili leopardovim glavama, korišten u razdoblju vladavine Anžuvinaca do kraja XV. st. (sačuvani kameni reljef iz Ostrovice, belg. grbovnik Gerle nastao između 1369. i 1396, dvostruki pečat kralja Sigismunda iz 1406, kameni reljefi u palači kralja Matije Korvina u Visegrádu i dr.). Šahovnica kao hrv. grb prvi je put službeno upotrijebljena na ispravi o izboru Ferdinanda Habsburgovca za hrv. kralja na saboru u Cetinu 1. I. 1527, kada je isprava službeno opečaćena pečatom kraljevstva (sigillum regni) na kojemu je bio grb od 64 polja (8×8) s početnim crvenim poljem. Na škrinji privilegija (cista privilegiorum), koju je 1643. dao izraditi protonotar kraljevstva Ivan Zakmardi, nalazio se grb s početnim bijelim poljem. Hrv. je sabor 1848. za drž. grb proglasio šahovnicu od 25 bijelo-crvenih polja. Nakon Hrv.-ug. nagodbe 1868. uveden je novi grb koji se sastojao od triju dijelova (hrv. u desnom gornjem, dalm. u lijevom gornjem, te slavonskog u donjem dijelu štita). Taj je grb bio u upotrebi do 1918. Šahovnica s 25 crveno-bijelih polja ponovno je upotrebljavana kao grb Banovine Hrvatske (1939–41). U doba NDH (1941–45) prvo je polje ponovno postalo bijelo, da bi se kao grb NR Hrvatske (1947) ponovno vratila šahovnica s početnim crvenim poljem. Tom prilikom grbu su dodani brojni elementi socrealističke ikonografije (žitno klasje, valovi mora, nakovanj, izlazeće sunce). Sadašnji oblik grb je dobio Zakonom o grbu Republike Hrvatske od 21. XII 1990, kada su dodatni elementi uklonjeni, a štitu dodana kruna s pet šiljaka koja se u blagom luku spaja s lijevim i desnim gornjim dijelom štita. U kruni je smješteno pet manjih štitova s pov. hrv. grbovima: najstariji hrv. grb s polumjesecom i zvijezdom te grbovi Dubr. Republike, Dalmacije, Istre i Slavonije.