Grgur VII., sv. (Hildebrand, Ildebrando Aldobrandeschi), papa od 1073. do 1080. (Sovana, danas Sorano, kraj Grosseta, o. 1020 – Salerno, 25. V. 1085). Kao redovnik benediktinac (Hildebrand) utjecao na svoje prethodnike Leona IX., Nikolu II. i Aleksandra II. u smjeru jačanja papinske vlasti nad svjetovnom. Istupao je protiv simonije, kršenja celibata i laičke investiture. Zahtijevao je svoj suverenitet nad svjetovnim vlastima u svim kršć. zemljama (tako je i kralj Zvonimir položio zakletvu papi kod svojega krunjenja 1075). U Njemačkoj se sukobio s carem Henrikom IV. posebno oko pitanja investiture. Nakon oštre borbe, car se pred papom ponizio u Canossi 1077. Ipak je car nastavio borbu i na sinodi u Brixenu 1080. detronizirao papu i imenovao protupapu Klementa III. G. je pobjegao u Salerno gdje je i umro. Jedna od istaknutijih ličnosti sr. vijeka. Postigao vrhunac papinske moći, nositelj tzv. gregorijanske reforme.