Grisogono (Bortolazzi, Bartolačić), Federik, hrvatski kozmograf, matematičar, liječnik i astrolog (Zadar, 1472 – Zadar, između 30. XII. 1537. i 3. I. 1538). Studirao filozofiju i medicinu u Padovi, gdje i predaje astrologiju i matematiku (1507–08). Vrativši se u Zadar, djeluje kao liječnik i član gradske uprave. U svojim raspravama komentira Aristotelovo i Euklidovo učenje o matematici, posebno kritizira Euklidovu definiciju točke i usporednice. Raspravlja o četirima predmetima srednjovjekovnoga studija – kvadrivija (geometrija, aritmetika, astronomija, glazba). Iznosi svoje astrološko shvaćanje svijeta i primjenjuje astrologiju u liječničkoj praksi (astrološka medicina). Govori o kužnim bolestima i sušici te o njihovu liječenju u Dalmaciji. Plimu i oseku tumači kombiniranim djelovanjem Sunca i Mjeseca na morske vode, čime je utjecao na kasnije znanstveno tumačenje toga fenomena. Premda u filozofiji ostaje na tradicionalnim pozicijama, pridonosi stvaranju nove slike svijeta i nastajanju nove prirodne znanosti. Važan je za razvoj medicine u Hrvatskoj. Prvi je hrvatski glazbeni teoretik i filozof glazbe. Djela: Astronomsko zrcalo kojim se ljudski um uvodi u sve znanje; O načinu sprječavanja, proricanja i liječenja groznice, o ljudskoj sreći i napokon o plimi i oseci mora (De modo collegiandi…, 1528).