 |
|
| Službeni naziv: | Republika Gruzija, Sakartvelos Respublikis |
| Površina: | 69 700 km2 |
| Stanovništvo | (proc. 2001): 5 279 000 (76 st./km2); 61% gradsko |
| Glavni grad | Tbilisi (Tiflis), 1 066 100 st. (proc. 2004) |
| Upravna podjela | 79 okruga i gradova, Autonomne Republike Abhaska i Adžarska, Autonomno područje Južna Osetija |
| Službeni jezik | gruzijski |
| Valuta | lari = 100 tetra |
Gruzija, kavkaska država (između Velikoga i Maloga Kavkaza), graniči s Rusijom na S i SI, Azerbajdžanom na JI, Armenijom i Turskom na J. Na Z izlazi na Crno more, 310 km morske obale.
Prirodna obilježja
Tbilisi
dolina u podnožju Kazbeka
U reljefu Gruzije jasno se izdvajaju tri gl. cjeline, međusobno paralelne, a pružaju se u smjeru I–Z. Na S pruža se planinski niz Velikoga Kavkaza. U Gruziji se nalaze samo južne, strmije padine ovoga visokoga planinskog lanca. Tijekom orogeneza i kasnijim trošenjem i ponovnim izdizanjem u središnjem dijelu na površinu su izbile mezozojske i starije stijene, najčešće metamorfozirane (škriljevci, gnajsevi) ali i graniti. U pograničnome području niz je vrhova visokih oko ili preko 5000 m – ugasli vulkan Kazbek (5033 m), Šara, najviši vrh Gruzije (5068 m) i dr. Od središnjeg lanca prema J pruža se niz poprečnih izdanaka u pravilu razdvojenih dubokim klancima kojima sa snijegom pokrivenih vršnih dijelova teku brzi tokovi. Južne padine Velikoga Kavkaza prelaze u drugu reljefnu zonu, kotlinsko i nizinsko područje nastalo u velikoj strukturalnoj depresiji. Zap. dio, uz Crno more, pokriven je debelim naslagama riječnih sedimenata snesenih s planinskog područja. Nekad zamočvareno i poplavno područje, opsežnim melioracijskim mjerama velikim je dijelom isušeno. U juž. dijelu zemlje pruža se treća reljefna cjelina, Mali Kavkaz. Na području Gruzije doseže najviše 3301 m (Didi Abuli). Složene građe i postanka još je trusno područje s čestim potresima. Na klimu Gruzije u velikoj mjeri utječe reljef: pružanje Kavkaza sprječava prodore hladnih zračnih masa sa S, a istodobno omogućava širenje maritimnih utjecaja sa Z. Stoga zap. Gruzija ima vlažnu suptropsku maritimnu klimu koja prema I prelazi u umjereno vlažnu, a zatim suhu suptropsku klimu. Osim toga, zbog reljefa su izražene visinske zone što stvara daljnju klimatsku složenost; s visinom se temperature postupno smanjuju, a iznad približno 3500 m zona je stalnog snijega. Količina padalina i temperature smanjuju se od Z prema I. U zap. Gruziji padalina ima cijele godine s maksimumom u jesen i zimi, a ukupno padne 1000–2500 mm. Zime su blage i vlažne, a na visinama do 700 m temp. ne pada ispod 0 °C. Ljetne temp. su oko 22 °C. Udaljavanjem od mora smanjuje se količina padalina pa na I zemlje pada 400–700 mm padalina u podnožju planina, a s visinom količina raste. Zime su suhe, a najviše je padalina potkraj proljeća. Godišnje amplitude temp. se povećavaju, siječanjske su 0–2 °C, a srpanjske o. 25 °C. Kao posljedica klime biljni pokrov je raznolik, od bujne suptropske u crnomorskom primorju do oskudne tundre uz područje vječnoga snijega. Pošumljeno je oko 30% zemlje, a više je šuma u zap. dijelu. U nižim područjima prevladavaju listopadne (hrast, kesten, bukva, jasen), a u višima zimzelene šume. Ist. dio Gruzije odvodnjava rijeka Kura (s pritocima) koja se izlijeva u Kaspijsko jezero. Zap. dio zemlje pripada crnomorskom slijevu. Gl. tokovi: Rioni, Inguri i Kodori, koji se, bogati vodom, spuštaju s Velikoga Kavkaza, a zatim nizinom otječu prema moru.
Stanovništvo
Većinu (o. 70%) st. Gruzije čine Gruzijci (sebe zovu Kartvelebi), jedan od kavkaskih naroda. Od ostalih naroda najbrojniji su Armenci (8%), Rusi (6%), Azeri (6%), Oseti, Abhazi i dr. Službeni jezik je gruzijski (ima mnogobrojne dijalekte i vlastito pismo), a govore se i jezici manjina, posebice ruski, koji je, iz povijesnih razloga, drugi jezik za mnoge stanovnike. Gustoća naseljenosti razmjerno je velika, a većina st. živi u područjima nižima od 800 m. n. m. Najnaseljenije su doline Rionija i Kure. U gradovima živi 61% st., iako gradskim načinom života žive mnogi stanovnici sela u okolici velikih gradova. Gl. grad Tbilisi daleko je najveće naselje (1,1 mil. st., aglomeracija 1,3 mil.), a slijede Kutaisi (183 tis.), Batumi (116 900), Suhumi (92 300) i dr. Porast st. bio je vrlo spor, oko 2‰ godišnje (prosj. 1980–2001), a u posljednje vrijeme se i smanjuje. Razlog je prirodni pad (rodnost 10–12‰, smrtnost 12–15‰) i emigracija tijekom 1990-ih, ponajviše Rusa. U unutrašnjim migracijama značajne su selidbe Gruzijaca iz Abhazije i Adžarije, autonomnih republika u kojima je udio Gruzijaca bio visok. Očekivano trajanje života 73 g., suprotno predrasudi o dugovječnosti Gruzijaca. Mlađih od 15 g. je 18,6%, a starijih od 65 oko 13%. Većina st. pripadnici su autokefalne Gruzijske pravosl. crkve, a među ostalima brojniji su muslimani (u Adžariji i Abhaziji), te pripadnici ostalih zajednica (Ruske pravoslavne crkve, Gruzijske apostolske crkve, židovske zajednice). Pismeno je gotovo cjelokupno stanovništvo. Školovanje je obvezno od 6. do 16. godine. Sveučilište u Tbilisiju osnovano je 1918.
Gospodarstvo
Unutar SSSR-a Gruzija je bila među naprednijim i razvijenijim republikama. Osim svih uobičajenih teškoća u koje su zapale mnoge tranzicijske zemlje (gubitak tržišta, nezaposlenost, zastarjelost industrije, uvođenje tržišnog gospodarstva), Gruzija se poč. 1990-ih suočila i s unutrašnjim napetostima i sukobima. To je uzrokovalo snažan pad gospodarstva i standarda te visoku inflaciju. Ipak, nakon 1995. stanje se postupno normaliziralo, inflacija je obuzdana i počinje postupan rast gospodarstva, iako s niskih osnova. BNP po stanovniku je oko 600 USD. I dalje su ostali problemi slaba i neefikasna poreznog sustava, nedostatka energenata i drugih izvora te visoka nezaposlenost (službeno 11%, neslužbeno preko 20%). Poljoprivreda je još uvijek važna grana u kojoj radi petina st., a toliki je i njezin udio u BNP-u. Još se osjećaju tragovi 60-godišnje sovjetske kolektivizacije iako se nakon osamostaljenja provodi ponovna privatizacija. Regulacija močvarnog područja uz donji tok rijeke Rioni dala je velika plodna područja, a intenzivno su obrađena sva pogodna područja, pa i strmije padine. Uzgajaju se čaj, agrumi i drugo voće, vinogradarstvo ima tradiciju dulju od 2000 g. Od komerc. kultura još su značajni duhan i šećerna repa, dok proizvodnja pšenice kao gl. žitarice ne zadovoljava potrebe. U višim područjima važno je stočarstvo (ovce, koze, goveda). Šumarstvo je također u krizi jer su nakon osamostaljenja, zbog sirovinskih i energetskih potreba, iskrčene mnoge šume, često ilegalno. Među rudnim bogatstvima ističe se manganova ruda (količinom i kvalitetom); ima i ruda bakra, olova i cinka, zlata, različitih nemetala, ugljena, a za naftom se traga u podmorju. Od energetskih izvora značajna je hidroenergija koja daje 80% el. struje. Tijekom sovj. vladavine provedena je industrijalizacija, a razvijene su crna metalurgija, strojogradnja (el. lokomotive, poljoprivr. strojevi), zrakoplovna i kem. ind., brodogradnja, prehr. ind. i dr. Suočene s nedostatkom energije (uvozna i skupa) i nestankom tržišta, mnoge su u krizi. U doba SSSR-a Gruzija je bila vrlo važno turist. područje, ali je nakon 1990. zbog gosp. i polit. nestabilnosti te etničkih sukoba u blizini turist. područja turizam potpuno krahirao. U novije doba postupno se obnavlja, pa Gruziju posjeti oko pola milijuna stranaca. Mogućnosti za razvoj su crnomorska kupališta, planinarstvo i zimski športovi, mnogobrojna termalna i mineralna vrela te bogata kultura. Uvoz je dvostruko veći od izvoza. Uvoze se nafta i plin, vozila, kem. proizvodi, žitarice, a izvoze zrakoplovi i oprema, staro željezo, strojevi, čaj, agrumi, vino i dr. Glavni partneri: Rusija, Turska, Azerbajdžan, Njemačka i Ukrajina. U prometnom smislu Gruzija polaže velike nade u prihode od naftovoda kojim bi se preko njezina teritorija iz Azerbajdžana izvozila nafta. Međunarodni aerodrom u Tbilisiju pokušava se nametnuti (umjesto bliskoistočnih zračna luka) kao čvorišna i opskrbna točka u transkontinentskim letovima. Glavne su luke Batumi i Poti.
BNP (2001) 3,10 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2001):
poljoprivreda 21%, industrija 23%, usluge 56%
Udio zaposlenih po sektorima (1999):
poljoprivreda 20%, industrija 40%, usluge 40%
Nezaposlenih (2001) 11,1%
Inflacija (1990–2001) 279 %/god. (2002: 5,4%)
Realan rast gospodarstva (1990–2001) -5,6 %/god.
Uvoz (2002) 720 mil. USD
Izvoz (2002) 325 mil. USD
Povijest
Tragovi naseljenosti datiraju iz paleolitika. Sred. ←II. tisućljeća naseljavaju se starogruzijska plemena. Od ←VI. do ←IV. ustrojene su dvije države: Kolhida na Z i Iberija na I, koje u ←I. st. pokoravaju Rimljani. Širenje kršćanstva od III/IV. st. Tijekom IV. i V. st. Kolhida (Lazika) pada pod vlast Ist. Rim. Carstva, a Iberija (Kartli) pod perz. Sasanide. Samostalna u VI. st., Iberija je od VII. do IX. st. pod arap. vlašću, dok se Kolhida oslobađa biz. vrhovništva u VIII. st. Nekoliko neovisnih državica na tlu G. sjedinjeno je u X. i XI. st. pod dinastijom Bagratida. Za vladanja Jurja III. (1156–84) i njegove kćeri Tamare (1184–1213) G. je snažna država s razvijenom kulturom u kojoj se opažaju značajni utjecaji Bizanta, Arapa i Perzijanaca. Zemlja stradava u mong. prodorima (XIII–XIV. st.); u XV. st. raspada se na više manjih kraljevstava i kneževina. Tijekom XVI–XVIII. st. za G. se bore Turska i Perzija; na osnovi sporazuma iz 1555. i 1639. Turska je stekla vlast nad Kraljevstvom Imereti i nad nekoliko kneževina, a Perzija nad kraljevstvima Kartli i Kakheti; potonja su se sjedinila 1760. u Istočnogruzijsko Kraljevstvo, čiji je vladar Erekle II. prihvatio (1783) protektorat rus. cara. Za rus. cara Aleksandra I. (1801–25) Istočnogruzijsko Kraljevstvo je ukinuto i pripojeno Rusiji (1801); do 1864. Rusija je pripojila i Zapadnogruzijsko Kraljevstvo, čime se pod rus. vlašću našao najveći dio G. God. 1811. Gruzijska pravoslavna crkva priključena je Rus. pravosl. crkvi; 1817. ustrojen je Gruzijski egzarhat; u XIX. st. nastupio je jak proces rusifikacije stanovništva G. Česti protufeudalni i protucarski ustanci tijekom prve pol. XIX. st.; kmetstvo je ukinuto 1864. U Februarskoj revoluciji 1917. vlast u Gruziji preuzela je struja menjševika; 1921. uspostavljena je sovjetska vlast, a Gruzija je postala sovjetska republika. Od 1922–36. članica (zajedno s Azerbajdžanom i Armenijom) Zakavkaske Federacije; od 1936. Gruzijska Sovjetska Socijalistička Republika. Na referendumu 1991. izglasana nezavisnost; 1992. u vojnom udaru oboren predsjednik Zvijad Gamsahurdia i postavljen → Eduard Ševardnadze. Od 1992–95. u Abhaziji (zapadna pokrajina Gruzije) vođen je oružani ustanak abhaskih pobunjenika potpomognutih Rusijom; ratni sukobi okončani su sklapanjem primirja 1995, ali je politički problem i dalje ostao neriješen. Godine 1993. Gruzija je pristupila Zajednici Neovisnih Država bivših republika SSSR-a. Zbog pokušaja vlasti da manipuliraju izborima u studenome 2003, izbili su diljem zemlje veliki prosvjedi (“ružičasta revolucija”) pa je Ševardnadze morao odstupiti, a na čelo države došao je početkom 2004, nakon premoćne pobjede na predsjedničkim izborima, prvak oporbe → Miheil Sakašvili (ponovno izabran 2008). U kolovozu 2008. nakratko zaratio s Ruskom Federacijom zbog → Južne Osetije. Od studenoga 2013. predsjednik Gruzije je Giorgi Margvelašvili.