gudačka glazbala, glazbala na kojima se zvuk (ton) proizvodi povlačenjem gudalom preko napetih žica. Spadaju u skupinu kordofonskih (žičanih) glazbala. Prauzor im je luk na kojemu se zvuk mogao proizvesti trzanjem tetive ili prevlačenjem po njoj tetivom drugog luka. Poznati su već tisućljećima, prema legendi prvog je još prije 5 tisuća godina stvorio cejlonski kralj Ravana, po kojemu je i nazvan indijski ravanastron. U Europi dugu tradiciju imaju nar. gusle i grč.-biz. lira (u nas lirica) kao autohtona eur. glazbala koja su, pretpostavlja se, postojala ovdje i prije prodora arap. kulture, ali na razvoj kojih su presudno utjecali arapski → rabab i → kemandje. Proširen u mediteranskim zemljama rebab je ovdje dobio naziv rebeca, ribeba, ribeca, rubebe i, mijenjajući oblik, postao viola u dvije varijante – viola da braccio, pri sviranju oslonjena na koljeno ili o rame, i viola da gamba, pri sviranju držana među koljenima. Prema veličini i izvedivim tonovima obje su se skupine dijelile na sopranske, altovske, tenorske i basovske, odn. kontrabasovske, čime je stvoren gudački kvintet kao temelj modernoga gudačkog instrumentarija što ga čine violine, viole, violončela i kontrabasi.