Ivan (Dživo) Gundulić
Gundulić, Ivan (Dživo), hrvatski pjesnik i dramatičar (Dubrovnik, 9. I. 1589 – Dubrovnik, 8. XII. 1638). Potomak dubrovačke plemićke obitelji. Školovao se u Dubrovniku. Obavljao različite javne službe, 1608. član Velikoga Vijeća, dvaput knez u Konavlima, 1636. postaje senator, a dvije godine poslije i član Maloga Vijeća. Stihove i dramska djela počinje pisati već u mladosti, no kako saznajemo iz predgovora Pjesnima pokornima kralja Davida, veći dio tog, kako ga naziva, “poroda od tmine”, sam uništava. Sačuvano je tek nekoliko melodrama, koje su ili prijevodi ili obrade nekih poznatih književnih motiva (u cjelini Arijadna, prijevod komada O. Rinuccinija; Prozepina; Dijana; Armida) te pjesma Ljubovnik sramežljiv, uz nekoliko prigodnih sastavaka. Godine 1621. u Rimu objavljuje slobodni prijevod sedam psalama Pjesni pokorne kralja Davida, uz veću pjesmu Od veličanstva božijeh. Sljedeće dvije godine izlaze uzastopna izdanja jednog od njegovih najznačajnijih ostvarenja religiozne poeme Suze sina razmetnoga (Mleci, 1622; 1623). Lik grješnika koji monološki iznosi svoju ispovijed, Gundulić pronalazi u novozavjetnoj paraboli o pokajanju rasipnoga sina. Barokni karakter djela vidljiv je u bogato razvijenoj metaforici i čestim figurama nabrajanja. Godine 1627. piše kazališni komad Dubravka (izveden 1628), kojega se dugo vremena smatralo pastoralom, iako se u novije vrijeme upozorilo na njezinu povezanost s baroknom melodramom. Komad karakteriziraju snažno izraženi rodoljubni i moralistički stavovi, a zbog čestih izvedbi u XIX. i XX. stoljeću Dubravka je postala Gundulićevo najpopularnije djelo. Posljednje godine života posvećuje svojem najznačajnijem djelu epu Osman. Ep je nedovršen, a nedostaju dva pjevanja, koja su pokušavali nadopisati različiti autori (P. Sorkočević; nepoznati pjesnik; M. Zlatarić; s najviše uspjeha I. Mažuranić). U Osmanu Gundulić tematizira nedavne povijesne događaje vezane uz sultana Osmana II., njegov dolazak na vlast, poraz kraj Hoćima 1621. i propast. Ep odlikuje dubina životnih uvida, razmišljanje o nestalnosti i neizvjesnosti čovjekove sudbine te prolaznosti života, a neke epizode smatraju se poetski iznimno uspješnima (opisi hoćimske bitke, Alipašino putovanje, romantični dijelovi, prizori nereda u Carigradu). Cjelokupan Gundulićev književni opus, njegova raznolikost i kvaliteta, uspjeli scenski i epski prizori te snažno izražena misaonost, svrstavaju ga među najbolje pisce starije hrvatske književnosti.