Stjepan Gunjača
Gunjača, Stjepan, hrvatski arheolog i povjesničar (Sinj, 28. IX. 1909 – Split, 6. XII. 1981). Diplomirao povijest i zemljopis na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je i doktorirao 1937. Od 1933. kustos Muzeja hrvatskih starina u Kninu, potom ravnatelj istoga muzeja kada je 1946. preseljen u Split. Jedan od najznačajnijih hrvatskih arheologa, bavio se nacionalnom arheologijom, poglavito razdobljem hrvatskih narodnih vladara. Vodio arheološka istraživanja na mnogobrojnim ranohrvatskim lokalitetima, od kojih su najvažniji Biskupija, Bribir, crkva sv. Spasa na vrelu Cetine, Kašić. Utemeljio bogate muzejske funduse hrvatskih kamenih spomenika. Obnovio izlaženje časopisa Starohrvatska prosvjeta, čiji je glavni urednik 1949–68. Njegovim poticajem u Splitu je podignuta nova zgrada Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika (1975). Dio svojih povijesnih i arheoloških istraživanja sabrao u djelu Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj istoriji (I–IV, 1973–78). Redoviti član JAZU. Dobitnik Nagrade za životno djelo 1971.