gusle
gusle 1. Nar. žičano glazbalo, možda oko VIII–IX. st. preneseno na Balkan iz z Azije. Sastoje se od varjače (vagan, korito, čaška), u obliku uzduž razrezane kruške izdubljene u javorovini, dudovini ili hrastovini, i odugačka vrata koji završava često maštovito oblikovanom glavom (životinjske ili ljudske glave i sl.) i ključem (zavijač, škljaka) za napinjanje žice. Na varjači je napeta uštavljena koža, na njezinu vanj. rubu pričvršćena drvenim klincima i izbušena s 5–10 rupica (glasica), kojih ima i na poleđini varjače. Na donjem dijelu varjače je zapinjača (uvo) o koju se veže žica uvijena od 50–60 struna iz konjskog repa i koja, podržavana konjicem (kobilicom) smještenim na koži u njezinoj donjoj trećini, prelazi iznad vrata do ključa provučenog kroz vrat neposredno prije glave. U pravilu g. imaju samo jednu žicu, rijetko dvije, a samo iznimno tri (druga i treća su bordunske). Ton se proizvodi prevlačenjem po žici tetivom luka/gudala, ovalno svedenoga drvenog pruta s tetivom od konjskih struna koje se premazuju smolom. Pri sviranju svirač guslar sjedeći drži g. među koljenima i unutrašnjim dijelom prvih članaka prstiju lijeve ruke dotiče sa strane žicu mijenjajući tako visinu tona. Osim tona proizvedenog na slobodnoj žici, proizvode se u pravilu još samo četiri tona – drugi je od prvog viši za 3/4 stupnja, treći za pola stupnja od drugog, četvrti opet oko pola stupnja od trećeg, a peti nešto više od cijelog stupnja od četvrtog, što znači da se ti tonovi kreću unutar velike terce ili nepotpune kvarte. G. služe isključivo za pratnju guslareva pripovijedanja, a ugađaju se prema njegovu glasu. 2. → violina