Gustav III., šved. kralj (Stockholm, 24. I. 1746 – Stockholm, 29. III. 1792). Sin šved. kralja Adolfa Fridrika. Stupio na prijestolje 1771; ograničio polit. prava Parlamenta i učvrstio središnju vlast. Provodio gosp., zakonodavne i financ. reforme; podupirao znanost, književnost i umjetnost; utemeljio Šved. akademiju (1786). Skršio pobunu časnika (1788); nakon izbijanja Franc. revolucije poticao ustroj saveza Švedske, Rusije, Pruske i Austrije u cilju pomoći franc. monarhiji. Izrazita apsolutistička politika dovela je do otvorenog nezadovoljstva u državi i urote plemstva te ga je, na posljetku, na krabuljnom plesu smrtno ranio časnik J. J. Anckarström. Motiv pogibije G. III. obrađen je u više glazb. djela (G. Verdi, D. F. E. Auber i dr.).