 |
|
| Službeni naziv: | Republika Gvineja Bisau, Républica da Guiné-Bissau, do 1973. Portugalska Gvineja (Guiné Portuguesa) |
| Površina: | 36 125 km2 |
| Stanovništvo | : 1 650 000 (44 stanovnika/km2); 32% gradsko |
| Glavni grad | Bissau, 395 945 stanovnika |
| Upravna podjela | 8 regija i distrikt glavnoga grada |
| Službeni jezik | portugalski |
| Valuta | CFA franak = 100 santima (centime) |
Gvineja Bisau, država u zapadnoj Africi, graniči sa Senegalom na sjeveru, Gvinejom na istoku i jugoistoku. Na jugozapadu i zapadu izlazi na Atlantski ocean; 350 km morske obale.
Prirodna obilježja
Bissau
selo
Sastoji se od otočnog (otočje Bijagós u Atlantskom oceanu, oko 1500 km2) i kopnenog dijela. Kopneni je dio većinom niska, obalna, močvarna nizina ispresijecana mnogobrojnim tokovima i raščlanjena njihovim ljevkastim ušćima. Prema unutrašnjosti (prema I) reljef se postupno uzdiže oblikujući nizak, blago valovit plato. Najveće uzvisine nalaze se na krajnjem jugoistočnom dijelu (ogranci Fouta Djallona), ali i one dosežu tek 310 m. U najvećem dijelu zemlje klima je tropska, izražena su dva godišnja doba: kišno od lipnja do studenog i suho od prosinca do svibnja. Najviše padalina (i do 3000 mm) ima u priobalju na JZ, prema unutrašnjosti smanjuju se na 1200–1400 mm. Sr. siječanjska temp. oko 24 °C, a sr. srpanjska 26 °C. Na SI, pod utjecajem savanske klime, veće su varijacije temperatura i padalina. U vegetacijskom pokrovu razlikuju se tri gl. zone: u priobalnim močvarnim ravnicama prevladavaju šume mangrova i palme, u unutrašnjosti šume (bliže obali kišne, u unutrašnjosti suhe tropske), a prema S i SI javlja se savana. Pošumljeno je više od 80% površine. Riječna mreža je gusta, a rijeke su bogate vodom. Teku ugl. od I prema Z, gdje se najčešće estuarijskim ušćima ulijevaju u Atlantski ocean. Iako dosta meandriraju, važne su u prom. smislu. Najveće su Cacheu, Geba i Corubal.
Stanovništvo
Stanovništvo Gvineja Bisao čini 20-ak etničkih skupina koje većinom pripadaju sudanskim crncima. Najbrojniji su Balanta (o. 25%), Fulbe (20%), Mandingo (12%), Manyako, Pepel i dr. Pojedine etničke skupine imaju svojstven način života i društv. organizaciju, orijentaciju na pojedine grane gospodarstva (npr. Balanta uzgoj riže, Fulani stočarstvo, Manyako obrti i trgovina…), posebnih su vjerovanja. Novije migracije unose promjene u nekad jasnu terit. izdvojenost pojedinih skupina. Manjinu čine stranci koji su najčešće zaposleni kao stručnjaci (Brazilci, Kubanci, Libanonci) te potomci nekadašnjih doseljenika iz Portugala i Kapverdskih otoka. Služb. jezik je portugalski, a govore se jezici pojedinih skupina i krioulo , mješavina 20-ak jezika i dijalekata, koji je upotrebi (pa i u školama). Gustoća naseljenosti razmjerno je jednolika, slabije od prosjeka naseljen je SI i južno, močvarno primorje. U gradovima živi oko trećina st., a urbani sustav izrazito je nepravilan. Dominira gl. grad Bissau s više od 300 000 st. Ostalo su manji gradovi, ugl. središta regija – Bafatá (20 300 st.), Gabú (13 000 st.), Bolama (9900 st.) i dr. Porast st. za subsaharske prilike je umjeren, oko 23‰ godišnje (prosj. 1980–2001) i pretežno je posljedica prir. promjene (rodnost 38–40‰, smrtnost 15– 17‰). Smrtnost dojenčadi vrlo je visoka, i do 130‰. Migracijska bilanca je negativna. Očekivano trajanje života o. 50 g. Prevladava mlado st. Mlađih od 15 g. je 42% st., 15–65 g. čini 55%, a starijih od 65 g. samo je 3%. U religijskoj strukturi prevladavaju tradic. domaća vjerovanja koja su važna i kod onih koji su prihvatili islam (38%) ili kršćanstvo (7%). Stopa pismenosti je niska – pismeno je nešto više od pol. muškaraca i tek četvrtina žena. Iako je uvedeno obvezno školovanje u trajanju od 6 godina, nastavu pohađa samo pol. djece škol. dobi.
Gospodarstvo
Gvineja Bisau spada među najsiromašnije zemlje svijeta s BNP-om od 160 USD/st. Ionako slabašno gospodarstvo devastirano je u unutrašnjim sukobima 1998, a obnova infrastrukture vrlo je spora. Najvažnija grana gospodarstva je poljoprivreda kojom se bavi više od 80% aktivnog st. i koja daje više od pol. dohotka te većinu vrijednosti izvoza. Prevladava samoopskrbna poljoprivreda. Gl. kultura je riža, zatim kukuruz, grah, kikiriki, kasava. U unutrašnjosti je značajno stočarstvo, ribarstvo ima dobre potencijale, ali tek se u novije vrijeme značajnije razvija (strane flote). Indijski oraščić (među vodećim proizvođačima u svijetu) najvažnija je komerc. kultura, a uzgajaju se i kikiriki, pamuk, palme (ulje, kokos). Rudna bogatstva slabo su istražena. Uz gvinejsku granicu pronađen je boksit, u unutrašnjosti fosfati, a pretpostavlja se da u podmorju ima nafte. Eksploataciju otežava vrlo slaba infrastruktura. Ovisi o uvozu energenata, a iskorištavanje hidropotencijala tek je u planu. Industrija je vrlo slabo razvijena, svodi se na osnovnu preradu poljoprivr. proizvoda, proizvodnju piva i drugih pića. Uvozi se sva industr. roba, različita oprema, hrana, nafta i derivati. Oko 90% vrijednosti izvoza daje indijski oraščić, ostatak drugi poljoprivr. proizvodi, drvo i riba. Vanjskotrgovinski deficit je trajan. Glavni trgovinski partneri: Portugal, Senegal, Indija, Tajland. Promet je slabo razvijen – samo 10-ak% cesta je asfaltirano, željezničkih pruga nema, velika je važnost riječnog prometa. Glavni je grad Bissau, ujedno i najvažnija morska luka i u kojem se nalazi jedini međunarodni aerodrom.
BNP (2001) 199 mil. USD
Udio BDP-a po sektorima (2001):
poljoprivreda 56%, industrija 13%, usluge 31%
Udio zaposlenih po sektorima (2000):
poljoprivreda 82,7%, ostalo industrija i usluge
Inflacija (1990–2001) 28,7 %/god.
Realan rast gospodarstva (2000–2001) 1,0 %/god.
Uvoz (2002) 59 mil. USD
Izvoz (2002) 71 mil. USD
BNP (2001) 199 mil. USD
Udio BDP-a po sektorima (2001):
poljoprivreda 56%, industrija 13%, usluge 31%
Udio zaposlenih po sektorima (2000):
poljoprivreda 82,7%, ostalo industrija i usluge
Inflacija (1990–2001) 28,7 %/god.
Realan rast gospodarstva (2000–2001) 1,0 %/god.
Uvoz (2002) 59 mil. USD
Izvoz (2002) 71 mil. USD
Povijest
U srednjem vijeku pod vlašću carstva Mali. Portugalci je otkrivaju 1446. i utemeljuju koloniju Portugalsku Gvineju; do konca XVI. stoljeća pokoravaju domorodačka Bantu-plemena. Upravno sjedinjena sa Zelenortskim (Kapverdskim) otocima do 1879; potom je odvojena kolonija s vlastitim guvernerom. Godine 1951. stječe status portugalskoga prekomorskog posjeda; ograničena unutarnja autonomija od 1955. Početkom 1963. izbija velik ustanak za oslobođenje od kolonijalne vlasti pod vodstvom → Amílcara Cabrala, utemeljitelja i prvaka PAIGC-a, Afričke stranke za neovisnost Portugalske Gvineje i Zelenortskih (Kapverdskih) otoka. Nakon Cabralova ubojstva (1973) vodstvo preuzimaju → Aristides Maria Pereira i Amilcarov polubrat → Luís de Almeida Cabral. Iste godine oslobodilački pokret proglašava republiku pod novim nazivom: Gvineja Bisau; 1973. proglašena je neovisnost. Predsjednikom postaje L. de Almeida Cabral, svrgnut u državnom udaru 1980; vlast je preuzelo deveteročlano Revolucionarno vijeće na čelu sa → Joãom Bernardom Vieirom. Ustavnim promjenama 1984. predsjednik Vieira preuzima i funkciju predsjednika vlade i provodi režim represije nad političkom oporbom. Na izborima 1994. i 1998. Vieira je potvrđen za predsjednika. Smijenivši vojnoga zapovjednika Ansumanea Manéa u lipnju 1998. dolazi do građanskoga rata, nakratko okončanog mirovnim sporazumom u studenom iste godine, ali nastavljenom 1999. kada Vieira bježi u Portugal. Kumba Ialá izabran je za predsjednika 2000, ali je već 2003. svrgnut u vojnom udaru. Parlamentarni (2004) i predsjednički izbori (2005) označili su povratak demokraciji, Vieira se vratio u zemlju i dobio nov predsjednički mandat, koji nije završio jer je ubijen u atentatu 2009. Predsjednik Narodne skupštine Raimundo Pereira postao je privremeni predsjednik do novih izbora na kojima je iste godine pobijedio Malam Bacai Sanhá. Nakon njegove smrti 2012. R. Pereira opet je postao privremeni predsjednik, ali ga je nakon 3 mjeseca svrgnuo general Mamadu Ture Kuruma. Novi vojni udar osudio je UN. Od svibnja 2012. predsjednik je Manuel Serifo Nhamadjo.