Haakon (Håkon) V. Magnusson (H. Magnusson Stariji), norv. kralj (?, 1270 – 8. V. 1319). Sin Magnusa VI. Lagabötea. Vladao od 1299. Učvrstio središnju kralj. vlast; mjerama centralizacije preustrojio lokalnu upravu i ograničio moć domaćih velikaša i Crkve. Ratovao protiv Danske i Švedske. Podupirao Hanzu, odupirao se engl. gosp. pritiscima. Promijenio zakon o nasljeđivanju prijestolja i omogućio da njegov unuk po ženskoj lozi (šved. kraljević Magnus VII. Eriksson) preuzme vlast. Završetak njegova vladanja ujedno je i kraj “zlatnog doba” srednjovj. norv. povijesti.