Habermas, Jürgen, njem. filozof i sociolog (Düsseldorf, 18. VI. 1929). Prof. u Heidelbergu i Frankfurtu; ravnatelj Instituta “Max-Planck” u Starnbergu. Jedan od najutjecajnih suvr. mislilaca u Njemačkoj. Blizak marksizmu, pripadnik frankfurtske škole. Baveći se kritičkom teorijom društva, razvija “kritičku sociologiju” okrenutu praksi, pov. mogućnosti i budućem, te istraživanju normativnih temelja društv. procesa. Utemeljitelj etike komunikacijskog djelovanja; drži da je jezik temeljna podloga svih društv. procesa. Uz K. O. Apela važan predstavnik transcendentalno-pragmatičke etike. Gl. djela: Teorija i praksa; Tehnika i znanost kao ideologija; Spoznaja i interes; Teorija komunikativnog djelovanja (I–II); Filozofski diskurs moderne; Prošlost kao budućnost.