habitus

habitus (lat. držanje, svojstvo) 1. filoz Skolastički lat. izraz za Aristotelovu kategoriju heksis, koja označava uobičajeni način djelovanja i ponašanja. H. može značiti vrlinu, umj. nadarenost i sl. U današnje vrijeme izraz h. rabi se kao naziv za neki mentalitet ili tip aktivnosti, koji je nastao stjecanjem nekih navika, npr. h. poslovnog čovjeka. 2. med Vanjski tjelesni izgled i držanje, prema kojemu se na prvi pogled dijagnosticira neka bolest ili sklonost prema nekim bolestima. 3. biol Skup značajki kojima je određen vanj. izgled neke biljke ili životinje.