Haulik, Juraj (Georgius; de Várallya), zagrebački nadbiskup i kardinal (Trnava, Slovačka, 20. IV. 1788 – Zagreb, 11. V. 1869). Završivši srednje školovanje u Ostrogonu i Trnavi 1804. radio kao vježbenik u gospodarskom uredu Ostrogonske nadbiskupije. Studirao je filozofiju (1805–07) i teologiju (1807–09) u Beču kao pitomac Pazmaneuma i zaključio u Trnavi (1809–11). Za svećenika je zaređen 1811. Bio je zaposlen u uredu Ostrogonske nadbiskupije (1814–20), a nakon što je doktorirao teologiju 1820. u Pešti, izabrao ga je ostrogonski primas Aleksandar Rudnay za osobnoga tajnika i bilježnika Duhovnoga stola u Ostrogonu. Službovao je kao ostrogonski kanonik (od 1825), bio je član deputacije u Ugarskom saboru u Pešti (1828), prištinski naslovni biskup (1830), dvorski savjetnik Ugarskoga namjesničkog vijeća u Pešti i Ugarske dvorske kancelarije u Beču (1830), te veliki prepošt zagrebačkoga Kaptola (1832). Zagrebačkim biskupom imenovan je 1837., nadbiskupom 1852., a kardinalom 1856. Bio je namjesnik banske časti 1838-42. i 1845-48., prije nego što je banom imenovan Josip Jelačić. U političkim borbama između Ilirske narodne stranke i Horvatsko-vugerske stranke priklanja se prvoj. Zaslužan je za uvođenje hrvatskoga jezika u škole i javne urede te za osnutak Matice ilirske (1842). Njegovim su zauzimanjem utemeljeni Gospodarsko društvo (1841), a podupirao je i ustanove koje su nastale u njegovu krilu: Narodni muzej u Zagrebu, Gospodarski list i Gospodarsko-šumarsko učilište u Križevcima. Osnovao je Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima (1866) i uredio park Maksimir. Podupirao je osnivanje osnovnih škola, brojnih kulturnih i dobrotvornih ustanova i bratovština; doveo je u Zagreb (1845) sestre milosrdnice, koje su osnovale školu i bolnicu (1871). Godine 1846. otvorio je za javnost Metropolitansku knjižnicu. Trajno je pomagao Glazbeno društvo, a 1858. dao je donaciju za podizanje zgrade Hrvatskoga glazbenoga zavoda te 1863. pomogao i utemeljenje njegova konzervatorija. Osnovao je Katolički list (1849).