Hebei (prema W.-G. Ho-pei, također Ho-peh, nekad Chih-li), provincija u s Kini, između provincije Shanxi na Z, zaljeva Bo Hai i Mandžurije na I, autonomne pokrajine Nei Monggol (Unutrašnja Mongolija) na S te provincija Hunan i Shandong na J; 188 000 km2, 69 104 800 st. Gl. grad Shijiazhuang (Shihchiachuang). Pretežno ravan, plodan i gusto naseljen kraj u Sjev. kineskoj nizini, obrubljen planinama na S i Z. Sjev. dijelom prolazi Kineski zid, a ist. Veliki kanal (Da Yun-he). Ubraja se među najrazvijenija područja sjev. Kine. Najveće značenje ima uzgoj pšenice, uljarica i pamuka (natapanje). Po rudnom bogatstvu među vodećim provincijama u Kini; važna nalazišta ugljena na I i J. Željezna i bakrena ruda, nafta, mramor, grafit, čelik. Razvijena crna metalurgija (po proizvodnji željeza prva, a čelika treća u Kini), proizvodnja građev. materijala i keramike (prva u Kini), papira, farmaceutska ind. (gl. grad Shijiazhuang po proizvodnji penicilina drugi u svijetu), kem., tekst., prehr., petrokem. ind. Gl. ekon. područja: pojas uz zaljev Bo Hai i Jing-Jin-Ji (Peking-Tianjin-Hebei). Turizam (Kineski zid, carska palača Chengde, grobnice dinastije Qing). Unutrašnjost provincije dobro povezana cestama i želj. prugama s obalom. Važ. luke: Tianjin i Qinhuangdao (Ch’in-huang-tao) koja se ubraja u najveće kin. luke. Gl. zračne luke Shijiazhuang (međunarodna), Qinhuangdao i Xingtai. Iz teritorija provincije Hebei administrativno su izdvojeni gradovi Peking i Tianjin kao samostalne upravne jedinice. Nizina Hebei nalazište je pekinškog čovjeka (Homo erectus pekinensis) koji je živio prije o. 400 000 godina. Nakon X. st. sjev. dijelovi H. u vlasti Mongola do 1368. kad su vraćeni Kini početkom vladavine dinastije Ming. U razdoblju 1644–1912. nosila naziv Chih-li.