Heinrich Heine
Heine, Heinrich, njemački pjesnik (Düsseldorf, 13. XII. 1797 – Pariz, 17. II. 1856). Podrijetlom iz židovske trgovačke obitelji. Studirao pravo. Javio se zbirkama Lirski intermezzo (1823) i Knjigom pjesama (1827), a velik uspjeh ostvaruje Slikama s puta (1826–31) u kojima povezuje osobne doživljaje s kritičkim opaskama punim ironije o društvenim i političkim prilikama. Knjiga je zabranjena u gotovo svim njemačkim zemljama, a 1831. Heine trajno napušta Njemačku i otada živi u Parizu. Stihovima u romantičkom stilu, punim subjektivnih doživljaja, iskrene emocionalnosti i melankolije, Heine je jedan od najistaknutijih njemačkih romantičara, no istodobno se od romantizma udaljuje sklonošću prema realističkim temama i motivima. U pariškoj fazi istaknuo se kao vrstan satirički pjesnik koji duhovito šiba suvremenike (Nove pjesme, 1844; Njemačka, zimska bajka, 1844; Atta Troll, 1847). Zbog teške bolesti u krevetu provodi posljednjih osam godina života pišući pjesme pune tragike i religioznoga raspoloženja (Romancero, 1851). Istaknuo se i publicističkim tekstovima (Romantična škola, 1835; Lutetia, 1854), napisao je književnopovijesni prikaz O povijesti novije književnosti u Njemačkoj (1836), a zabilježeni su i njegovi dramski, novelistički i romaneskni pokušaji (Rabin iz Bacharacha, 1840). Jedan od najznačajnijih pjesnika XIX. stoljeća koji je dugotrajno utjecao na razvoj europske lirike.