Helsinki, luteranska katedrala
Helsinki, E. Hiltunen, spomenik Sibeliusu
Helsinki (šved. Helsingfors), gl. i najveći grad te najveća luka Finske; 590 600 st. Metropolitan. područje 1 178 800 st. Leži na malom poluotoku, na sjev. obali Finskog zaljeva. Ulaz u helsinšku luku zaštićen utvrdama Suomenlinna (šved. Sveaborg). Trg. i industr. središte. Prehr., tekst. i kovinska ind., proizvodnja kemikalija, papira, porculana i dr. Brodogradilište Wärtsilä te tvornica porculanskog posuđa (jedna od najvećih u Europi) svjetski su poznati. Najprometnija luka Finske (10,9 mil. t, 2000). Međunar. zračna luka (Helsinki-Vantaa). Moderno izgrađen grad sa širokim ulicama i brojnim vrtovima i parkovima oblikovali poznati arhitekti (C. L. Engel, E. Saarinen, A. Aalto i dr.). Često nazivan “Bijeli grad sjevera” (brojne zgrade građene od svijetla granita). Kult. središte. Sveučilište (drugo po veličini u Skandinaviji; preseljeno 1828. iz Turkua gdje je osnovano 1640), palača Senata, parlament, grad. vijećnica, luteranska katedrala (1852), rus. pravoslavna crkva (1868), olimpijski stadion (sagrađen za OI 1952), muzeji (nac., šport., grad., finske arhitekture, umjetnosti i dizajna i dr.), etnopark Seurasaari, kazališta, nac. operna kuća i dr. Osnovao ga 1550. šved. kralj Gustav I. Vasa, malo sjevernije od današnje lokacije na kojoj se počeo graditi 1640. Tijekom Sjevernog rata (1700–21), između Rusije i Švedske u vlasti Petra Velikoga 1713–21. Često razaran. Utvrđen 1748. Jači razvoj obrta i pom. trgovine (druga pol. XVIII. st.); 1809. pripao Rusiji. Prijestolnica Finske od 1812. (umjesto Turkua). Od travnja 1918. do lipnja 1919. (uspostavljena republika) pod njem. upravom. Za rus.-fin. rata (1939–40) i u II. svj. ratu više puta bombardiran. OI održane 1952.