Hemingway, Ernest, američki književnik (Oak Park, Illinois, 21. VII. 1899 – Ketchum, Idaho, 2. VII. 1961). Vrlo rano odlazi od kuće i radi različite poslove. Dobrovoljac u I. svjetskom ratu, gdje je i ranjen, o čemu piše u antiratnom romanu Zbogom oružje (1929). Nakon rata boravi u Parizu odajući se intenzivnom bohemskom životu. Jedan od najistaknutijih predstavnika američke “izgubljene generacije” o čijoj egzistencijalnoj krizi i pariškom miljeu progovara u romanu I sunce se rađa (1926). U njemu poznate stranice posvećuje i borbama s bikovima, što je tema i knjige Smrt u popodnevne sate. Poslije je ratni reporter iz Španjolskoga građanskog rata, čiju je tragiku prikazao u djelu Komu zvono zvoni (1940). Čestu temu njegovih proznih tekstova predstavlja i Afrika (Kratki i sretni život Francisa Macombera, 1936; Snjegovi Kilimandžara, 1936; Zeleni brežuljci Afrike). Za II. svjetskog rata boravi na kineskoj fronti te sudjeluje u iskrcavanju u Normandiju. Nakon rata nastaju roman Preko rijeke pa u šumu (1950) te jedno od njegovih najznačajnijih djela Starac i more (1952). Posljednje godine provodi na Kubi, a život završava samoubojstvom. Biografski podaci iznimno su važni za poznavanje njegovih ostvarenja obilježenih ekonomičnim proznim stilom, u kojima je izgradio tip čovjeka koji se otvorenim prihvaćanjem životnih radosti i uzbuđenja te hrabrom borbom protiv prirode te društvenih i povijesnih okolnosti suprotstavlja egzistencijalnom ništavilu suvremene civilizacije i njezina čovjeka. Godine 1953. dobio je Pulitzerovu, a 1954. i Nobelovu nagradu. Gotovo sva su mu djela ekranizirana, što je pridonijelo njegovoj popularnosti. Jedan od najboljih američkih pisaca XX. stoljeća.