Henrik III., njem. kralj (?, 28. X. 1017 – Pfalz Bodfeld kraj Goslara, Saska, 5. X. 1056). Sin Konrada II. i Gizele Švapske. Bavarski vojvoda (kao Henrik VI., 1027–41), švapski vojvoda (kao Henrik I., 1038–45), njem. kralj od 1039. God. 1041. prisilio češ. kralja Břetislava (koji je vladao i Poljskom), a 1045. i mađ. vladara Petra, da priznaju njegovo vrhovništvo. Tijekom pohoda u Italiju (1046) na sinodi u Sutriju postigao je svrgavanje papa Benedikta IX. i Silvestra III., čime je dokinuta papinska shizma. Papom je imenovao bamberškog biskupa Suitgera (Klement II.), koji ga je okrunio za cara.