Heraklo, Atena i Atlas
Heraklo (grč. Hēraklēs, lat. Hercules), najveći junak grč. mitologije i kasnije eur. predaje. Začet na prijevaru od Zeusa s Alkmenom, ženom Amfitriona, koja je istodobno Amfitrionu rodila njegova sina Ifikla, Heraklova blizanca. Personificira više velikih promjena u najstarijoj grč. civilizaciji: prevlast Dorana i Perzejeva doma, ali i novog patrijarhalnog uređenja koji istiskuje kultove ženskih božica. Zato ga Hera progoni, najprije pomračivši mu um, tako da ubija vlastitu djecu, te se poslije iskupljuje ispunjenjem nemogućih pothvata. Za mikenskoga kralja Euristeja izvršio 12 zadataka: zadavio nemejskog lava, smaknuo lernejsku hidru, ulovio erimantskoga vepra, uhvatio erinejsku košutu, rastjerao grabežljive ptice na Stimfalskom jezeru, pribavio Hipolitin pojas, očistio Augijine štale, doveo kretskoga bika, ubio kralja Diomeda, oteo gorostasu Gerionu stada goveda, donio zlatne jabuke iz vrta Hesperidâ i izvukao iz podzemlja psa Kerbera. Proputovao Egiptom i Libijom gdje je na krajnjem Zapadu postavio dva stupa (Heraklovi stupovi – Gibraltar) i raskinuo pećine koje su povezivale Europu i Afriku. Sudjelovao je u ekspediciji Argonauta, oslobodio Prometeja i izveo niz drugih pothvata. Osobito je svojom toljagom putujući svijetom umlaćivao nepravdu, zabranjivao prinošenje ljudskih žrtava kao ostatak starog vremena. Njemu u čast održavane su → herakleje. Zbog bolesti dao da ga spale na lomači. Bogovi su ga uzeli na Olimp. Mnogi su gradovi nosili njegovo ime, lik mu je opisan u grč. i europskoj književnosti i umjetnosti.