herma (grč. Hermai, lat. hermae), u ant. kiparstvu, glava božanstva (obično boga Hermesa, zaštitnika putova i trgovaca, poslije čuvenih osoba ili pokojnika) smještena na kameni četverokutni stup; služile kao miljokazi. Postoje h. s dvama licima (rim. Janus), čak i tricefalne.