Herod I. Veliki, judejski kralj (oko ←73 – ←4). Antipatrov sin. God. ←47. postao voj. zapovjednik (strateg) Galileje; ←37. uz pomoć Rima preuzeo je vlast i postao kralj Judeje. Okrutno pogubio polit. suparnike, ali i mnoge članove svoje obitelji (uključujući i suprugu Marjam). Oslanjajući se na cara Augusta, djelovao je (nakon ←31) na gosp. i kult. podizanju zemlje (obnovio hram u Jeruzalemu, podigao kazalište, amfiteatar i utvrdu; osnivao gradove). Provodio helenizaciju, što je nailazilo na velik otpor pravovjernih Židova. Prema Evanđelju, naredio pokolj djece u Betlehemu u vrijeme Kristova rođenja u namjeri da ubije Mesiju, bojeći se gubitka vlasti. U kršć. predaji zabilježen kao simbol okrutna i beskrupulozna tiranina. Obrađen u mnogobrojnim knjiž. djelima (Calderón, Voltaire, F. Hebbel i dr.).