Herodot
Herodot (grč. Hēródotos), grč. povjesničar, nazvan “ocem povijesti” (Halikarnas, Karija, o. ←484 – Atena, o. ←424). Zarana sudjeluje u polit. borbama u Halikarnasu protiv tiranina Ligdamisa. Nakon što je prognan s cijelom obitelji, odlazi na otok Sam(os). Otuda kreće na dugogodišnja putovanja diljem Male Azije i po njezinim otocima, u Perziju, na crnomorske obale, u Traciju, Makedoniju, Tir, Egipat i drugamo. Na povratku pridružuje se grč. kolonistima u juž. Italiji. U Ateni je prijateljevao s Periklom i Sofoklom. Tu je javno čitao dijelove iz svoje Povijesti za što je od grada dobio veliku nagradu i stekao neprolaznu slavu. Započeto pov. djelo ostavio je nedovršenim, iako iznimno bogatim. Njegove su Povijesti sačuvane u redakciji aleksandrijskih gramatičara, koji su ih podijelili u devet knjiga. Obilježje Herodotova djela je preglednost. Iznosi se opis zemlje, zakoni i običaji, etničke značajke, legende i vjerovanja te opisuju pov. događaji. Stil je pripovjedački, realističan i jednostavan i zanimljiv. Kao pov. vrelo brojni Herodotovi podaci i danas se smatraju pouzdanima.