karaimski jezik, jezik koji se razvio na Krimu do XIV. st. iz prijelaza govornika hebr. jezika na turkijski, s dominantnom turkijskom jezičnom osnovom (slično fenomenu njem. jidiša). Uza staru vjersku, u XX. st. i svjetovna pismenost, preostalo do 8000 govornika; piše se hebr. pismom.