Ernst Theodor Amadeus
Hoffmann
Hoffmann, Ernst Theodor Amadeus, njemački književnik, skladatelj, dirigent i glazbeni kritičar (Königsberg, danas Kaliningrad, Rusija, 24. I. 1776 – Berlin, 25. VI. 1822). Glazbeni dirigent u Bambergu, Leipzigu i Dresdenu. Pisao, crtao i slikao te komponirao opere (Nezvani gosti; Ljubav i ljubomora; Aurora; Undine), instrumentalnu glazbu i zborove. Proslavio se i kao pisac novela. Objavljuje 1814–15. romantičke novele u zbirci Fantazije u Callotovoj maniri, a veliku čitanost donose mu roman Đavlovi eliksiri (1815–16), pripovijetka Noćne zgode (1817) te zbirka novela Serapionova braća (1819–21). Ostvarenja mu obilježavaju fantastični zapleti te sklonost stravi, snovitom i groteski. Izdvajaju se novele Majstor Martin bačvar, Princeza Brambilla te Majstor Buha, a autobiografskim elementima prožeta je priča Životni nazori mačka Murra. Kao glazbeni kritičar posebno promicao glazbu L. van Beethovena, postavivši svojim radovima temelje romantičnoj glazbenoj estetici. Njegove proze inspirirale su mnoge glazbenike (Wagner, Offenbach, R. Schumann) te utjecale na mnogobrojne književnike (Musset, Balzac, Byron, Scott, Dickens, Poe, Dostojevski, Kafka i dr.).