Hölderlin, Johann Christian Friedrich, njemački književnik (Lauffen am Neckar, 20. III. 1770 – Tübingen, 7. VI. 1843). Studirao telogiju u Tübingenu. Prijateljevao s Hegelom, Schillerom i Schellingom. Poslije radi kao kućni učitelj, među ostalima i kod bankara Jakoba Gontarda, u čiju se ženu Susette (Diotima u njegovim pjesmama) zaljubljuje. Nakon raskida boravi u Švicarskoj, zatim Francuskoj, odakle se vraća ozbiljno narušena duševnog zdravlja, što će ga pratiti do kraja života. Kao pjesnik javio se 1793. Himnama i Elegijama pod utjecajem Schillera i Klopstocka. Tada pokazuje sklonost helenskom svijetu te antičkim pjesničkim, kulturnim i društvenim vrednotama. To posebno dolazi do izražaja u njegovim virtuoznim i metrički raznovrsnim Pjesmama (1799), u kojima žali nad izgubljenom harmonijom grčkoga svijeta te vjeruje u njegovu obnovu, dok će u kasnijim, jezično bogatim i slikovitim stihovima (1801–08), tematizirati neka filozofska pitanja te povezivati naslijeđe kršćanstva i grčke kulture. U autobiografskom lirskom romanu u pismima (Hyperion, 1797–99) opisivao neuspjeh mladog idealista koji po grčkom uzoru pokušava ostvariti jedinstvo čovjeka, Boga i prirode, dok u nedovršenoj drami Empedoklova smrt (1797–1800) prikazuje filozofovu smrt kao mistično žrtvovanje pjesnika i mudraca. Jedan od najznačajnijih njemačkih liričara, čija je vrijednost otkrivena tek postumno, a veliko zanimanje izazvao je i u XX. stoljeću.