Hranić, srednjovj. bos. velikaška obitelj iz roda → Kosača. Rodonačelnik obitelji je Hrana, sin Vukov, velikaš u vrijeme kralja Tvrtka I. Uspon postižu u doba Hranina brata Vlatka Vukovića (u. 1392), koji prvotne posjede širi na ist. Hum i juž. Konavle. Uspješno ratuje s Turcima (pobjeda kraj Bileće 1388) i predvodi postrojbu u bitki na Kosovu 1389. Njegov je sinovac i nasljednik Sandalj Hranić Kosača (o. 1370–1435), jedan od najmoćnijih bos. velikaša na prijelazu XIV. i XV. st. Uspješnom politikom proširio je obiteljske posjede i zaokružio područje u kojem je prisvojio mnoge od vladarskih prerogativa, a neko je vrijeme držao i posjede u Hrvatskoj (Ostrovica, Skradin). Nasljeđuje ga nećak, herceg Stjepan Vukčić Kosača (o. 1404–1466), suprug Katarine, kćeri bos. kralja Stjepana Tomaša. Područje Stjepanove vlasti (“Hercegovina”) prostiralo se od Lima do Cetine i od Rame do kotorskog priobalja. Tijekom svojeg života u čestim je sukobima s Dubrovčanima, bos. kraljem, sinom Vladislavom i bos. velikašima. Nakon pada Bosne (1463), njegova područja postupno zauzimaju Turci i Mlečani. Stjepanov sin Vladislav (1426/27–o. 1488) prelazi u službu ug. vladara i stječe posjede u Križevačkoj županiji, a drugi sin Vlatko (u. 1489), nasljeđujući naslov hercega, ostaje na obiteljskim posjedima pokušavajući se oduprijeti tur. i mlet. presezanjima. Nakon pada svojega posljednjeg uporišta Novog (1482), prelazi u Dalmaciju i umire na Rabu. Vlatkov najmlađi sin Stjepan prelazi na islam i u tur. upravi stječe visoke položaje (Ahmed paša Hercegović). Drugi sinovi trajno iseljavaju u Mletke, gdje se ogranak Kosača spominje i tijekom XVI. i XVII. st.