Nikita Sergejevič Hruščov
Hruščov, Nikita Sergejevič, sovjetski i ukrajinski političar (Kalinovka, 17. IV. 1894 – Moskva, 11. IX. 1971). Član boljševičke partije od 1918, kao pripadnik Crvene armije sudionik građanskoga rata. Od 1920. gospodarski i partijski rukovoditelj. Član Centralnoga komiteta Komunističke partije Sovjetskoga Saveza (KPSS) od 1934. Prvi tajnik moskovskoga gradskog komiteta KP 1935. Prvi tajnik KP Ukrajine 1938. Sudjelovao u Staljinovim čistkama, osobito u Ukrajini. Član Politbiroa i Prezidija Vrhovnoga sovjeta od 1939. U II. svjetskom ratu organizira gerilske postrojbe i sudjeluje u obrani Staljingrada kao komesar s činom generala. Predsjednik vlade Ukrajine 1944–47. Degradiran 1947. zbog Staljinove optužbe za nacionalizam i populizam. Reorganizirao poljoprivrednu proizvodnju 1949. Opet prvi tajnik moskovskoga komiteta 1949. Nakon Staljinove smrti prvi tajnik KPSS-a 1953– 64. Na XX. kongresu KPSS-a 1956. u takozvanom tajnom referatu osudio staljinizam, optužio Staljina za kult ličnosti i okrivio ga za sustavan teror. Za posjeta Beogradu 1955. potpisao s Josipom Brozom Titom izjavu o priznanju posebnih putova u socijalizam. Vojnom intervencijom skršio nemire u Poljskoj i ustanak u Mađarskoj (1956). Obračunao se s potencijalnim suparnicima (Molotov, Maljenkov, Kaganovič) 1958. Predsjednik sovjetske vlade 1958–64. Na XXII. kongresu KPSS-a 1961. ponovno kritizirao Staljina u svjetlu kinesko-sovjetskoga sukoba. Pokušao provesti širu društvenu reformu i decentralizaciju vlasti; lansirao politiku “miroljubive koegzistencije”. Nakon → kubanske krize pokušao poboljšati odnose sa SAD-om. Smijenjen nakon neuspjeha reformi 1964. i umirovljen.