humor (lat.), smisao za komično, psih. sposobnost da se u različitim situacijama uoči njihova smiješna strana; odnos poticanja i održavanja komičnih situacija, oblici usmjereni na fiksiranje komičnih događaja s ciljem izazivanja smijeha: anegdota, dosjetka, pošalica, šala. Lat. humor (vlaga, sok) u antici obilježava mješavinu životnih sokova koja utječe na raspoloženje; od XVIII. st. današnje značenje. Folklorni h. tradicija je mnogobrojnih naroda; očituje se u običajima poklada, često se javlja kao sastavni dio svadbenih i drugih običaja; tradicija zadržana i u urbanom folkloru. Humoristične vrste iz usmene književnosti (nazdravice, šale, rugalice, doskočice, pitalice i sl.) preuzete u građ. kulturi, u novinama i humorističnim časopisima. H. u književnosti, među ostalim kod Shakespearea, Cervantesa, Rabelaisa; u humorističnom romanu XVIII. st. (Sterne, Fielding). H. na filmu i u kazalištu u XX. st. dobiva nov oblik, tzv. crni humor, koji je ciničan, satiričan. Prepoznat kao duhovno obilježje određenih naroda (engleski h., češki h.). Kod Hrvata h. je prisutan u različitim oblicima; u 6 knjiga nakladničke cjeline Antologija hrvatskog humora (Zagreb, 1973–75), koju je objavilo Društvo hrv. humorista, cjelovito je prikazan humor u prozi, drami, pjesništvu, lik. umjetnosti te polemici i pamfletima.