Ibn Arabi, Muhjudin, arap. mistik (veliki učitelj) (Murcia, Valencia, 28. VII. 1165 – Damask, 16. XI. 1240). Glasovit pripadnik sufijskog pokreta, zvan Al-shaykh al-akbar. Studirao islam. znanosti u Sevilli; o. 1201/02. napušta Španjolsku i putuje od Tunisa do Male Azije, zatim živi u Damasku. Na temelju helenske, perz. i indij. misli stvorio vlastiti sustav monističkog jedinstva egzistencije i savršenog čovjeka. Prema njemu, najvažnije je postojanje, a sve pojavnosti odraz su božanske supstancije, zbog čega je optuživan za panteizam. Snažno utjecao na razvoj islam. mistike i filozofije. Pripisuje mu se više od 800 djela od kojih je sačuvano oko 400, a najvažnije je Otkrivenja iz Meke (Al-Futuhat al-Makkiya) koja sadrži cjelokupni sustav njegovih mističnih misli u 560 poglavlja.