Ibn Zajdun (Abu Walid Ahmad ibn Abdullah), arap. pjesnik (Córdoba, 1003 – Sevilla, 1071). Obavljao službu povjerenika suda u Córdobi, odakle je protjeran zbog ljubavi prema princezi pjesnikinji Walladi, što je i motiv njegova pjesništva. Nakon mnogih nevolja smjestio se u Sevilli u službi Al-Mu’tadida al-’Abadija, koji je i sam bio pjesnik, i nazvao ga je “vezirom mača i pera”. Njegova poezija predstavlja sam vrh književnosti maurske Španjolske.