idila (grčki: eidýllion sličica) 1. U najširem značenju, prizor sretna, mirna života i prirodna sklada.
2. lik Poetizirani prikaz života u prirodi s idealiziranim pastoralnim scenama. Najraniji prikazi na zidnim slikama helenističkog i rimskog razdoblja, na ranokršćanskim mozaicima (Krist kao pastir), potom u srednjovjekovnim iluminacijama i slikarstvu renesanse (Giorgione), a napose u doba rokokoa (A. Watteau, J. H. Fragonard). Tijekom XIX. stoljeća postaje izraz malograđanskoga sladunjavog romantizma (C. Spitzweg, H. Thoma, N. Mašić). 3. knjiž Naziv za lirsku pjesmu, ali i za svako drugo književno djelo u kojem se tematizira miran i sretan život u prirodi, najčešće u seoskom ili pastirskom ambijentu. Tvorcem idile smatra se grčki pjesnik Teokrit, koji je u kraćim pjesmama opisivao pastirski život. Preko Vergilijevih Bukolika vrsta će postati izrazito popularna i u kasnijim književnim razdobljima, a kao pisci idila, među ostalima, izdvajaju se Boccaccio, Cervantes, Camões, Ronsard, Spencer, S. Gesner, A. Chénier, Hölderlin i Goethe. 4. glazb Instrumentalna (često orkestralna) skladba slobodno oblikovana, njezin sadržaj dočarava smirene, pastoralne ugođaje i više ili manje lirski obojena raspoloženja.
2. lik Poetizirani prikaz života u prirodi s idealiziranim pastoralnim scenama. Najraniji prikazi na zidnim slikama helenističkog i rimskog razdoblja, na ranokršćanskim mozaicima (Krist kao pastir), potom u srednjovjekovnim iluminacijama i slikarstvu renesanse (Giorgione), a napose u doba rokokoa (A. Watteau, J. H. Fragonard). Tijekom XIX. stoljeća postaje izraz malograđanskoga sladunjavog romantizma (C. Spitzweg, H. Thoma, N. Mašić). 3. knjiž Naziv za lirsku pjesmu, ali i za svako drugo književno djelo u kojem se tematizira miran i sretan život u prirodi, najčešće u seoskom ili pastirskom ambijentu. Tvorcem idile smatra se grčki pjesnik Teokrit, koji je u kraćim pjesmama opisivao pastirski život. Preko Vergilijevih Bukolika vrsta će postati izrazito popularna i u kasnijim književnim razdobljima, a kao pisci idila, među ostalima, izdvajaju se Boccaccio, Cervantes, Camões, Ronsard, Spencer, S. Gesner, A. Chénier, Hölderlin i Goethe. 4. glazb Instrumentalna (često orkestralna) skladba slobodno oblikovana, njezin sadržaj dočarava smirene, pastoralne ugođaje i više ili manje lirski obojena raspoloženja.