idol, ženski sa Sír(os)a
idol (grč. eidolon prikaz, kip; slika, lik) 1. Kip ili slika (u širem smislu bilo koji predmet) koji prikazuje odn. simbolizira neko božanstvo te sam postaje objekt kulta. U primitivnim politeističkim religijama i. se javlja kao ostatak animalizma. U starome vijeku, poglavito među semitskim narodima, rašireni su zoomorfni i., kojima su gradili hramove i prinosili žrtve. U višim religijama kod Grka, Rimljana i Indijaca slike i kipovi u idealiziranom ljudskom obliku smatraju se samo lik. prikazom nevidljiva bića božanstva, u pučkom vjerovanju i dalje imaju magičnu moć. 2. U arheol. terminologiji i. su statuete koje u shematiziranim ili naturalističkim oblicima prikazuju ljudski, najčešće ženski lik; služe kao grobni prilozi, votivni darovi u svim kulturama od mlađeg paleolitika do željeznoga doba; danas u kulturama primitivnih plemana Azije, Afrike i Južne Amerike. 3. pren Stvar, osoba, ideja i sl., kojoj se iskazuje pretjerano štovanje, slijepa, strastvena privrženost i ljubav (društveni idoli). 4. filoz Kod Bacona, idoli su gl. oblici negativnih utjecaja koji ometaju kritičan stav u znanstv. istraživanju. To su predrasude osnovane na specifičnim karakteristikama pojedinca, značajne za određeno društvo i jezik ili nametnute filoz. tradicijama i autoritetom.