ilirski pokret, istoznačnica za hrv. nar. preporod u prvoj pol. XIX. st., nazvan prema ilirskoj ideji. Temeljni cilj pokreta bio je buđenje hrv. nac. svijesti i stvaranje hrv. nac. osobnosti. U otežanim drž.-polit. uvjetima njem. i madž. prevlasti, pokret je stavljao razvoj hrv. nacije u širi, slav. okvir. Južnoslav. nac. cjelinu pokret je nazivao ilirskom polazeći od hrv. kult. tradicije i znanstveno pogrešne predodžbe o južnoslav. narodima kao potomcima nekadašnjih ilir. plemena. Ilir. ideja imala je za cilj i suzbijanje postojećih hrv. drž. i regionalnih usitnjenosti i podjela (kajkavski korpus u sjev. Hrvatskoj, Slavonija i Dalmacija), kao i otpor već tada izraženoj srp. nac. ideologiji koja je hrv. kajkavsko područje ubrajala u slovenski, a štokavsko u srp. nac. koprus. Zasade i. p. prihvatio je dio pravoslav. žiteljstva u Hrvatskoj, kao i dio Slovenaca u Koruškoj i Štajerskoj, ali nisu i središnja područja srp. i slov. nac. pokreta. I. p. sastavni je dio procesa postupnog oblikovanja hrv. nacije i njezina identiteta te je svojim postignućima u velikoj mjeri utjecao na hrv. preporodni razvoj u XIX. st.