 |
|
| Službeni naziv: | Republika Indija, Bharatiya Ganarăjya (hindi), Republic of India (engl.) |
| Površina: | 3 287 263 km2 |
| Stanovništvo | (procjena 2001): 1 032 355 000 (314 stanovnika/km2); 28% gradsko |
| Glavni grad | New Delhi, 10 400 900 stanovnika (procjena 2004), aglomeracija 17,4 mil. |
| Upravna podjela | 28 sav. država i 7 sav. teritorija |
| Službeni jezik | hindi i engleski, još 17 jezika u pojedinim državama |
| Valuta | rupija = 100 pajsa (paise) |
Indija, država u sred. dijelu juž. Azije, zauzima najveći dio Indij. potkontinenta. Graniči s Pakistanom na SZ, s Kinom, Nepalom i Butanom na S, Bangladešom i Mijanmarom na I. Izlazi na dijelove Indij. oceana: Arapsko more na JZ i Bengalski zaljev na I, ima o. 7000 km morske obale.
Prirodna obilježja
Udaipur
Mumbai (Bombay)
slonovi u Nacionalnom parku Corbett
Jaipur
Indija, po površini sedma zemlja svijeta, zauzima najveći dio Indij. potkontinenta. U osnovi izdvajaju se tri velike prirodnogeografske cjeline: Himalaja s predgorjem, sjeverne nizine i Dekan. Himalaja, najveći planinski lanac na Zemlji, pruža se lučno od SZ prema JI sjev. rubom zemlje u duljini od o. 2500 km (s prekidima na području Nepala i Butana). U zap. dijelu pruža se u tri usporedna niza između kojih se nalaze longitudinalne doline. Glavni, najsjeverniji niz, Visoka Himalaja, čiji greben premašuje 5000 m, građen je ugl. od starih kristalinskih i metamorfnih stijena i raščlanjen u više zasebnih gorskih skupina. Iako se sred. dio Himalaje nalazi u Nepalu, u Indiji je nekoliko vrhova viših od 7000 m. Nalaze se na zap. dijelu niza te u zoni gdje se teritorij Indije pruža na Visoku Himalaju između Nepala i Butana (država Sikkim). Tu je i najviši vrh Indije Kangchenjunga (8586 m). Budući da je najveći dio Visoke Himalaje iznad snježne granice, tamo se nalaze i najveći himalajski ledenjaci. Južnije, usporedno s gl. nizom, pruža se Mala Himalaja (još i Niska ili Srednja), vis. 2000 do 4500 m. Građena je ugl. od starih kristalinskih i mlađih sedimentnih stijena koje se često, zbog tektonskih pokreta, nalaze u obrnutom slijedu. Poprečno su raščlanjene brojnim, duboko usječenim to-kovima. Najjužnije se pruža najmlađi niz Vanjske Himalaje (ili Siwalik), koji se strmo spušta prema nizinskom području. Visine ugl. 900–1500 m, rijetko gdje doseže 2000 m. Prema I postupno se sužava te u ist. dijelu luka gotovo nestaje. Zbog podvlačenja Australo-indijske pod euroazijsku tektonsku ploču, područje Himalaje tektonski je aktivno s čestim potresima. Sjev. nizine (ili Indo-gangeška nizina) prostiru se j od Himalaje u duljini od više od 2500 km i širini 250–300 km, gotovo u cijelosti ispod 300 m n. m. Najveći dio nizine nalazi se u Indiji (manji dio nizine uz Ind na Z pripada Pakistanu, a na I područje sutoka Gangesa i Brahmaputre, sa zajedničkom deltom, pripada Bangladešu). Nizina je predgorska udubina Himalaje (nekadašnje morsko dno) ispunjena riječnim nanosima (debelima i više od 1500 m) mnogobrojnih tokova s Himalaje i najveća je aluvijalna nizina na Zemlji. Izrazito je uravnjena, nagiba oko 0,1‰ u dolini Gangesa, a tek nešto više u dolinama Inda i Brahmaputre. Riječni tokovi urezali su plitka i široka korita iz kojih se za monsunskih kiša izlijevaju i uzrokuju poplave velikih razmjera, ali omogućuju obnovu tla novonaplavljenim muljem. Izvan te poplavne zone (khadar) ostaju prostrane, neznatno više, ali također uravnjene starije aluvijalne terase (bhangar) gdje su tla ocjeditija, ali slabije plodna. To su najgušće naseljeni dijelovi nizine, a njihov je udio veći u gornjim dijelovima dolina. Krajnji ist. dio nizine čini o. 700 km duga i o. 100 km široka dolina Brahmaputre. Na JZ na nizinu se nastavlja pustinja Thar (ili Velika Indijska pustinja), blago valovito područje u kojem se izmjenjuju brežuljci građeni od prekambrijskih stijena s pomičnim pješčanim dinama. Treća je velika cjelina Dekan, poluotočni dio Indije. Geološki je dio prakontinenta Gondvane, građen većinom od prekambrijskih stijena (gnajsi, graniti, kristalinski škriljevci). Tijekom tercijara područje s od današnjih rijeka Tapti i Mahanadi zbog podvlačenja razlomilo se u nekoliko golemih dijelova. U zap. dijelu kroz pukotine je došlo do vulkanskih izljeva od kojih je nastao bazaltni pokrov debljine 1000–2000 m i površine o. 500 000 km2. Reljefno, Dekan je golema, prema I blago nagnuta ploča tektonski uzdignutih rubova. Na sjeverozap. dijelu tektonski je uzdignuto nekoliko gromadnih gorja različite visine. Na krajnjem SZ nalazi se gorje Aravalli (Guru Sikhar, 1722 m) koje čini granicu prema pustinji Thar. Južnije, u smjeru I–Z, pružaju se gorja Vindhya (čini granicu poluotočnog Dekana i razvodnicu riječnog sustava Gangesa i rijeka na poluotoku) i Satpura. Između njih pruža se zap. dio o. 1500 km duga tektonskog jarka. Na SI Dekana poznato je rudonosno područje platoa Chota Nagpur. Poluotočni dio Dekana u unutrašnjosti razmjerno je nisko (300–700 m), blago valovito područje ravnjaka i nižega gorja različitog pružanja. Duž zap. ruba Dekana u duljini od o. 1800 km pružaju se Zap. Gati. Vrlo se strmo uzdižu iz uskog priobalja, dok se prema I spuštaju postupno. Najveće visine doseže na juž. dijelu gdje gorje završava s nekoliko uzdignutih blokova strmih padina, npr. Nilgiri (Doda Betta, 2637 m), te Anaimalai, Palni i Cardamon na čijem se čvorištu nalazi najviši vrh cijelog Dekana, Anai Mudi, 2695 m. Podno Zap. Gata pruža se Malabarsko primorje, ravnica široka samo 20–100 km. Uz ist. rub Dekana pružaju se Ist. Gati, niži i raščlanjeniji gorski sustav koji samo u sred. dijelu doseže 1500 m. Nešto je udaljeniji od obale, pa je priobalna ravnica (Koromandelsko primorje) šira nego ona na Z. Indiji pripada i Lakadivsko otočje u Arapskome moru te Andamansko i Nikobarsko otočje u Bengalskom zaljevu. Indija je najpoznatiji svj. primjer monsunske klime. Prema ritmu monsuna izdvajaju se tri godišnja doba. Razdoblje ljetnog monsuna počinje na J poč. lipnja, u sred. dijelu oko 15. lipnja, a na S potkraj lipnja i traje do sredine listopada. Ljetni monsun ugl. je jugozap. vjetar koji puše s Arapskog mora i donosi vlagu. Većina (75–90%) padalina u Indiji padne u tom razdoblju. Najviše primaju juž. pristranci Himalaje na SI (Cherrapunji ima višegodišnji prosjek padalina više od 10 000 mm i time je najkišovitije naselje na Zemlji) i zap. pristranci Zap. Gata (2500–3000 mm). Na Dekanu, u zavjetrini Zap. Gata, padne 600–1000 mm, drugdje 1000–2000 mm, kao i u Indo-gangeškoj nizini. Najmanje padalina ima na Z u pustinji Thar (manje od 200 mm). Drugo godišnje doba nešto je svježije suho razdoblje zimskog monsuna (puše sa SI) koje traje do ožujka. Tada započinje sparno predmonsunsko doba s porastom temperatura (i više od 40 °C) i vlage u zraku. Sred. siječanjska temp. niža je od 7 °C (u visokim planinama i niže), na S do 25 °C na J, u priobalju i više. U srpnju temp. su 17–25 °C. Vegetacijski pokrov uvjetovan je količinom padalina i ritmom monsuna. Na područjima višima od 2000 mm prir. vegetacija je trop. kišna šuma, na područjima 1500–2000 mm monsunska listopadna šuma, drugdje većinom savana ili stepa s trnovitim grmljem (džungla). Na SZ su polupustinje i pustinje. Na Himalaji vegetacija je raspoređena u više visinskih zona – od suptropskih vazdazelenih šuma u podnožju do tundre i bezvegetacijskog područja na najvećim visinama. Snježna granica je na 4500–5000 m. Više od 70 % teritorija Indije odvodnjava se prema Bengalskom zaljevu riječnim sustavom Ganges – Brahmaputra i mnogobrojnim tokovima s Dekana. Ganges prima mnogo pritoka s Himalaje (Jumna, Ghaghra, Gandak, Sapt Kosi i dr.) i sa sjev. dijela Dekana (Chambal i Betwa – preko Jumne te Son). Zbog nagiba prema I, gotovo cijeli poluotočni dio Dekana odvodnjava se prema Bengalskom zaljevu Najveći tokovi: Brahmani, Mahanadi, Godavari, Krihsna, Cauvery i dr. Na SZ Dekana prema Arap. moru teku Narbada i Tapti, a u isto more odvodnjava se i krajnji SZ zemlje preko rijeke Ind. Približno 10% teritorija u pustinji Thar nema vanjskog otjecanja.
Stanovništvo
S više od milijardu st. (procjena za 2004. g. 1,09 mlrd.) Indija je druga zemlja svijeta i odlikuje se vrlo složenom strukturom stanovništva. Većina stanovništva pripada dvjema velikim porodicama naroda: indoeuropskoj koja je rasprostranjena u sjev. i sred. dijelovima zemlje, i dravidskoj, u juž. dijelovima Indije. Osim toga, u rubnim dijelovima zemlje žive tibetsko-burmanski narodi, ima nešto Kineza, Europljana i dr. Dravidi su tamnoputi prastanovnici koji su naseljavali nizinu Inda i zap. dio nizine Gangesa. Prije o. 3500 g. počeli su se iz Sred. Azije doseljavati različiti indoeur. narodi (ili Arijci) koji su u više valova tijekom 1000 g. naselili nizine i proširili se prema J potiskujući pred sobom starije st. Jezična struktura ugl. odgovara narodnosnoj. Služb. jezik je hindi, pisan pismom devanagari, a u pojedinim zemljama službeni su i drugi jezici, njih još 17 s desetak različitih pisama. Engleski je ostatak kolonijalnog doba, a danas se koristi kao lingua franca . Materinskim ga smatra manje od 5% st. Najviše se rabi u drž. upravi (posebice u komunikaciji sred. vlasti s državama u kojima se ne upotrebljava hindi), u trgovini i općenito poslovnom svijetu te na prestižnijim sveučilištima. Za o. 3/4 stanovnika materinski je neki od jezika indoeur. porodice. Najrašireniji je hindi kojim govori o. trećina stanovnika Indije (ugl. na S zemlje), ali i on sam ima mnogobrojne dijalekte. Ostali zastupljeniji jezici te porodice su bengalski, maratski (po oko 70 mil. govornika), urdu (50 mil.), gudžaratski (45 mil.), oriški (oriya, 30 mil.), pandžapski (25 mil.), asamski (15 mil.) i dr. Jezicima dravidske skupine govori približno četvrtina st., prevladavaju u juž. Indiji, a četiri od njih službena su u nekoj od država: telugu (75 mil.), tamilski (60 mil.), kanada i malajam (po 35 mil.). Na krajnjem SI zemlje govore se jezici iz tibetsko-burmanske skupine. Osim narodnosne i jezične, za Indiju je karakteristična i složena kastinska struktura s oko 3000 kasta svrstanih u 4 gl. skupine (šudre, vaišije, kšatrije i brahmani). Iako su prema ustavu građani ravnopravni, kastinska pripadnost vrlo je važna u svakodnevnom životu. Zbog zatvorenosti kasta ograničena je soc. pokretljivost stanovništva što koči društv. i ekon. napredak. S više od 300 st./km2 I. spada među najgušće naseljene zemlje svijeta. Najveća gustoća st. je u Indo-gangeškoj nizini (500–900 st./km2), na malabarskoj (850 st./km2) i koromandelskoj obali (500 st./km2). Najslabije su naseljena rubna planinska područja, posebice ona na SI, te dijelovi pustinje Thar. U gradovima živi o. 28% st., ali taj udio brzo raste zbog intenzivnog preseljavanja iz sela u gradove. Procjenjuje se da u Indiji ima više od 30 milijunskih gradova, ali je broj teško ustanoviti jer velik broj st. živi u slamovima ili su beskućnici. Najveći indijski grad je Mumbai (prije Bombay, 12,6 mil. st., aglomeracija preko 17 mil.), zatim Dilli (Delhi, 10,4 mil., aglomeracija 17 mil.), Kolkata (Kalkuta, 4,8 mil., aglomeracija 14,4 mil.), Bangalore (4,6 mil., aglomeracija 6 mil.), Chennai (prije Madras, 4,5 mil., aglomeracija 6,8 mil.), Ahmadabad (3,7 mil., aglomeracija 5 mil.), Haydarabad (3,7 mil, aglomeracija 5,8 mil.), Pune (2,7 mil., aglomeracija 4 mil.) i dr. Gledano u relativnim pokazateljima, porast st. je visok, ali ne spada među najveće u svijetu. U razdoblju 1980–2001. st. raslo je po stopi od 19‰ godišnje (2003: rodnost 23‰, smrtnost 9‰). S obzirom na broj st. to znači da se st. Indije svake godine poveća za oko 15 mil. Takav porast poništava rezultate gosp. napretka pa je životni standard sličan onome od prije nekoliko desetljeća. Brz porast odražava se u dobnoj strukturi. Više od pol. st. mlađe je od 25 godina. U skupini do 15 g. je 32% st., 15–65 g. 63% st., a starijih od 65 g. 5% st. Očekivano trajanje života je oko 64 g. U religijskom sastavu prevladavaju hinduisti (o. 80% st.). Oko 11% čine muslimani, 2,5 kršćani, a ostatak sikhi, budisti, lamaisti i dr. Obrazovna struktura razmjerno je nepovoljna. Osnovno školovanje briga je sav. države koja osigurava besplatno školovanje. Ipak, već nakon nižih razreda (nakon 11 g. starosti) pohađanje nastave je u opadanju, posebice kod djevojčica. Oko četvrtine odraslih muškaraca i više od polovice žena je nepismeno. U Indiji djeluje preko 150 sveučilišta, mnoga od njih na niskoj razini, ali neka su visoko cijenjena jer obrazuju vrsne stručnjake (npr. programeri, inženjeri i dr.) koji velikim dijelom nalaze posao u SAD-u i drugim zap. zemljama.
Gospodarstvo
New Delhi, predsjednička palača
Iako je od osamostaljenja postigla velik napredak i u apsolutnom smislu predstavlja veliko gospodarstvo, Indija se ubraja u red slabo razvijenih zemalja s niskim BDP-om po st. (ispod 500 USD). Uključivanje u svj. gosp. tokove razmjerno je sporo i ograničeno na mala područja koja brže napreduju, što povećava soc. razlike između uspješnoga sr. sloja (250–300 mil. ljudi) i većine siromašnih. Procjenjuje se da više od 30% st. živi ispod granice siromaštva. Poljoprivreda i ind. daju po 1/4 BDP-a, a tercijarni sektor gotovo polovicu. Poljoprivreda je važna grana djelatnosti jer zapošljava oko 60% st. i mnogima je jedini izvor prihoda i opstanka. Gl. poljoprivr. područja su sjev. nizine i priobalje Dekana. Obrađeno je više od pol. površine, a petina toga se natapa. Do sred. XX. st. povećanje proizvodnje ostvarivalo se proširivanjem poljoprivr. površina, često i na nepovoljnim područjima, što je imalo teške ekol. posljedice. Poslije se nastoje uvesti nove tehnologije i sorte, ali je produktivnost još dosta niska. Prevladavaju usitnjeni posjedi i samoopskrbna poljoprivreda, ali Indija ugl. zadovoljava potrebe za hranom, dijelom i zbog obveznih zaliha kojima se amortiziraju gubici zbog suša ili poplava te činjenici da su u većini krajeva moguće dvije žetve godišnje. Po nekim poljoprivr. proizvodima Indija je među vodećima u svijetu: riža (2.), pšenica (2.), krumpir (3.), soja (5.), pamuk (4.), šećerna trska (2.), čaj (1.), duhan (2.), juta (1.), banane (1.), kikiriki (2.) agrumi (5.). Neki od njih izvozno su orijentirani kao i proizvodnja začina, kaučuka, kave. U stočarstvu je najvažnije ovčarstvo i peradarstvo. Iako je po broju goveda 1. u svijetu, govedarstvo je manje važno jer su krave svete životinje i njihovo se meso ne koristi, a budući da se slabo hrane, slaba je mliječnost (po proizvodnja mlijeka I. je 3. u svijetu). U proizvodnji hrane znatnu ulogu ima ribarstvo. Pošumljeno je o. 22% površine, a više od 90% proizvodnje drva rabi se se za ogrjev. Indija raspolaže velikim zalihama različitih ruda. Među najvažnijima je željezo (o. 80 mil. t, 5. u svijetu) i kameni ugljen (3. u svijetu, 10% svj. proizvodnje), boksit, krom, mangan. Indija daje 3/4 svj. proizvodnje tinjaca, a vadi se i različito drago i poludrago kamenje. Prozvodnja nafte i plina ne zadovoljava brzo rastuće domaće potrebe. El. energija većinom se dobiva u TE (smeđi ugljen i lignit), ali je potrošnja po st. daleko ispod svj. prosjeka. Razvoj industrije počeo je još u XIX. st., ponajprije prerada pamuka i druga tekst. ind., dok su se ostali proizvodi uvozili. Nakon osamostaljenja počeo je razvoj bazne industrije (crna i obojena metalurgija, kemijska, strojarska, elektrotehnička), većinom u vlasništvu države. Tek potkraj XX. st. otpočela je liberalizacija te se Indija uvrstila među tzv. “nove industrijske zemlje”, iako manje uspješno od nekih drugih. U većini industrija tehnologija je zastarjela, opskrba energijom i sirovinama neredovita, a produktivnost niska (velik udio nekvalificirane, ženske, ili čak dječje radne snage). Određena posebnost je indij. regija na J Dekana sa središtem u Bangaloreu, gdje se povezano sa sveučilištima i znanstv. institutima razvijaju suvr. grane industrije (elektronička i elektrotehnička, zrakoplovna i svemirska, farmaceutska, strojogradnja). Indija danas proizvodi sve vrste proizvoda, posebno se ističu automobilska, prehrambena, tekstilna te najveća film. ind. na svijetu. Iako postoje potencijali (kult.-pov. naslijeđe, prir. znamenitosti), turizam je slabo razvijen – zemlju godišnje posjeti 2,5–3 mil. stranih gostiju. Vanjskotrgovinska bilanca je negativna. Izvoze se tekstil, drago kamenje i nakit, strojevi i instrumenti, kem. proizvodi, proizvodi od kože, poljoprivr. proizvodi. Uvoze se nafta i derivati, strojevi, gnojiva. Gl. partneri: SAD, EU, Japan, UAE, Singapur. Okosnicu prom. sustava čini željeznica (3. najdulja mreža na svijetu) koja prevladava u putničkom i teretnom prometu. Cestovna mreža slabije je razvijena, stupanj automobilizacije je nizak, ali u brzom porastu. Značajna je i unutrašnja plovidba (Ganges, Brahmaputra), uključujući i putnički promet. Gl. morske luke: Mumbai, Chennai, Kandla, Vishakhapatnam, Marmagao, Kolkata i dr. Zbog veličine zemlje značajan je i zračni promet.
BNP (2001): 477,34 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2001):
poljoprivreda 26%, industrija 26%, usluge 48%
Udio zaposlenih po sektorima (1999):
poljoprivreda 60%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (2002): 6%
Inflacija (1990–2001): 7,6 %/god., 2002: 3,6%
Realan rast gospodarstva (1990–2001): 5,9 %/god.
Uvoz (2002): 51,1 mlrd. USD
Izvoz (2002): 43,6 mlrd. USD
BNP (2001): 477,34 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2001):
poljoprivreda 26%, industrija 26%, usluge 48%
Udio zaposlenih po sektorima (1999):
poljoprivreda 60%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (2002): 6%
Inflacija (1990–2001): 7,6 %/god., 2002: 3,6%
Realan rast gospodarstva (1990–2001): 5,9 %/god.
Uvoz (2002): 51,1 mlrd. USD
Izvoz (2002): 43,6 mlrd. USD
Povijest
Sanchi, Velika stupa
Agra
New Delhi, Harumanov grob
New Delhi, hram Lakšmi Narayan
Ajanta
Tragovi najstarijih kultura u I. (od sred. ←III. do sred. ←II. tisućljeća) potječu iz nalazišta Mohenjo Daro i Harappa (područje r. Ind) i svjedoče o visoko razvijenoj civilizaciji prastanovnika I. U ←II. tisućljeću nomadi Arijevci prodiru preko Punjaba do područja Delhija, a potom (do o. ←600) prolaze dalje dolinom Gangesa potiskujući starosjedioce Dravide. Brahmanizam u arijevaca uspostavlja 4 gl. kaste kao osnovu društv. sustava: brahmani (svećenici), kšatrije (ratnici), vaišije (seljaci, trgovci, obrtnici) i šudre (sluge višim kastama). Potkraj ←VII. i poč. ←VI. st. na S Indije nastaje nekoliko država (najjača Magadha), čiji su vladari postupno osvajali prostran teritorij između Himalaje i Gangesa. Istodobno se na području I. razvija budizam. Potkraj ←VI. st. perz. car Darije I. zauzima područje r. Ind; isto područje osvaja nakon dva st. Aleksandar III. Veliki. U ←IV. st. snažnu državu ustrojava i dinastija Maurya u dolini Gangesa. Njezin je najmoćniji vladar Candragupta (od ←321. do ←297), a jedan od njegovih nasljednika, Ašoka (←274–←232), vladao je gotovo cijelom I. (osim jugom); u ←II. st. ta se golema država raspada na više manjih, što pridonosi lakšem upadu Indoskita u sjev. I. U I. st. na području Inda ustrojava se država pod dinastijom Kušan; najistaknutiji vladar je Kaniška (II. st.). U IV. st. razvija se u dolini Gangesa država pod domaćom dinastijom Gupta (IV–V. st.; u Magadhi do VII. st.); vrhunac indij. kulture (za vladara Samudragupte). U V. st. država Gupta se raspada; sjev. dio kratkotrajno uspijeva sjediniti vladar Harša (606–47), ali se nakon njega država ubrzano raspada. Na jugu I. istodobno opstoji više država pod domaćim dinastijama (Cola, Palava, Câlukya). Arap. zauzimanjem Sinda (712) započinje islamizacija I., čije izrazitije jačanje datira tek od XI. st. God. 1001–26. Turkmen Mahmud od Ghaznija osvaja Punjab; 1192–1202. Muhamad od Ghora zauzima Hindustan i Bengal; 1206. uspostavljen je sultanat od Delhija (do 1398); poč. XIV. st. Ala-ud-Din zauzima Dekan. U juž. I. jedina veća slobodna hinduska država je Vijayangar, u stalnom sukobu s islam. državom Bahmani na sjeveru. Koncem XIV. st. S Indije nakratko zauzimaju Mongoli (Timur Lenk). Njegovu potomku Baberu uspjelo je u prvoj četvrtini XVI. st. zasnovati osnove Mogulskog Carstva s velikim mogulom na čelu i prijestolnicom u Delhiju. Njegovi nasljednici proširili su vlast velikog mogula po gotovo cijeloj I.; Akbar (1556–1605) tijekom dugog ratovanja zauzima cijeli sjev. Hindustan, Kašmir i područje Inda. Za Aurangezeba (1658–1707) osvojeni su Dekan, Kandahar i Kabul; istodobno kao gorljiv musliman okrutno progoni hinduse; nakon njegove smrti stvarna vlast velikog mogula slabi. God. 1498. Vasco da Gama oplovljava I.; monopol u trgovini s I. stječu Portugalci; u XVI. st. utemeljuju brojne trg. naseobine (Goa). Od 1580. prisutni su Nizozemci, koji pol. XVII. st. uspijevaju potisnuti Portugalce (osim u Goi). Poslije 1600. učestalo su prisutni i Englezi (osnutak Istočnoindijske kompanije); 1639. podižu utvrdu na mjestu današnjeg Madrasa; 1661. stječu Bombay, a 1690. osnivaju Calcuttu. U drugoj pol. XVII. st. svoja uporišta utemeljuju i Francuzi (Pondichéry i dr.). U brit.-franc. ratu za prevlast u I. (1746–63) Britanci su porazili franc. saveznika (naboba od Bengala, 1757) i učvrstili se u ist. I. Od 1765. Istočnoindij. kompanija stvarni je gospodar Bengala; vlast velikog mogula je formalna. U idućim ratovima Britanci šire svoje indij. posjede na Dekan, Delhi (1803) i Punjab (1845–49), čime je dovršeno brit. zauzimanje I. Brit. vlašću ostvarena je polit. jedinstvenost I.; započinje jednostoljetno brit. iskorištavanje indij. resursa, praćeno propadanjem domaćega gospodarstva (obrti, poljodjelstvo) i sve težim soc. položajem indij. stanovništva. God. 1857. izbija prvi veći protubrit. ustanak predvođen domaćim časnicima i vojnicima indij. postrojba (sepojima); ustanak je imao središte u Delhiju, a predvodio ga je potomak Mogula, Bahadur Šah II. Do 1849. ustanak je okrutno ugušen; ukinuto je Mogulsko Carstvo, a nakon ukidanja Istočnoindij. kompanije zemlja je stavljena pod izravnu upravu brit. krune; brit. generalni guverner nosi naslov indij. potkralja. Nakon otvaranja Sueza (1869) podvrgavanje I. brit. interesima postaje još drastičnije; 1877. kraljica Viktorija proglašena je caricom I. Od sred. XIX. st. prodor brit. kapitala u I. sve je intenzivniji; podiže se infrastruktura, osnivaju banke, a razvija se i domaća ind. pamuka i jute. U XIX. st. nastaju u I. prvi reformistički pokreti; 1828. râja Rammohun Roy u Bengalu osniva udrugu Brahma samaj; u Maharashtri sličan je pokret Mahadeve Govinde Ranadea; 1875. započeo je Dayanand Saraswati pokret Arya samaj s ciljem ukidanja kastinskih podjela i geslom “Indija Indijcima”. Godine 1885. u Bombaju je utemeljen Indijski nacionalni kongres (→ Kongresna stranka). Učinkovitost protukolonijalnih pokreta ometale su snažne vjerske suprotnosti između hindusa i muslimana; 1906. utemeljena je Sveindijska muslimanska liga kao protuteža Indijskom nacionalnom kongresu. Godine 1916. obje stranke objedinile su zajednički cilj tražeći samoupravu (Home Rule) za Indiju. Godine 1920. prvak Kongresne stranke postaje → Mahatma Gandhi; započinje protubritansku borbu zahtjevom za samoupravom, a metodom političkoga djelovanja razvija pasivan otpor, građanski neposluh, bojkot britanskih proizvoda i dr. Na snažno političko previranje u Indiji britanska uprava odgovara represivnim mjerama 1923–28. Na zasjedanju Indijskoga nacionalnog kongresa 1929. M. Gandhi i → Džavaharlal Nehru traže potpunu neovisnost Indije; slijedi novi val uhićenja i represivnih mjera britanskih vlasti koje potiču i krvave vjerske sukobe između hindusa i muslimana 1937–39. U II. svjetski rat Indija je uvučena odlukom britanskoga potkralja. Protubritanski otpor nastavlja se i nakon 1945; utemeljena je (1946) privremena indijska vlada s Nehruom na čelu, a 1947. britanska laburistička vlada ukinula je britansku vladavinu nad Indijom. Na Indijskom potkontinentu time nije ustrojena jedinstvena država, jer su usvojeni zahtjevi Muslimanske lige da se u krajevima s muslimanskom većinom ustroji zasebna država Pakistan; 1947. na vjerskoj su osnovi ustrojene dvije neovisne države sa statusom dominiona: Indijska Unija i Pakistan; istodobno vjerski sukobi na području Kašmira poprimaju zastrašujuće razmjere (preseljenje milijuna ljudi). U Indiji je vlast preuzeo Indijski nacionalni kongres s Nehruom kao ministrom predsjednikom. Promovirajući indijski put u socijalizam, Nehru je ukinuo brojna kneštva, izvršio upravni preustroj. Godine 1948. u atentatu je ubijen M. Gandhi. Na osnovi ustava iz 1949. Indijska Unija postala je republika 1950, ali u sastavu Commonwealtha; prvi predsjednik republike bio je R. Prasad (1950–62); godine 1954. Indijskoj Uniji priključen je Kašmir. Iste godine Francuska joj ustupa svoje dotadašnje posjede. U međunarodnoj politici Nehru je djelovao u smjeru izvanblokovske politike nesvrstanosti; jedan je od poticatelja konferencije afroazijskih zemalja u Bandungu 1955. Godine 1961. stečeni su portugalski posjedi Goa, Daman, Nagar Haveli i dr. Godine 1962. predsjednikom republike postaje Sarvepalli Radakrišnan. Zbog spornih granica u Ladaku i sjevernom Assamu došlo je do nikad objavljenog indijsko-kin.eskogarata (1962); iduće godine kineske postrojbe povukle su se na granice iz 1959. Tijekom 1963–64. obnovljeni su vjerski sukobi između hindusa i muslimana u Indiji i Pakistanu. Nakon Nehruove smrti (1964) predsjednikom vlade postao je → Lal Bahadur Šastri. Početkom 1965, nakon što je hindski proglašen službenim jezikom Indije, došlo je do krvavih sukoba u južnoj Indiji (osobito u tamilskoj državi Madrasu); savezna vlada bila je prisiljena dopustiti da engleski jezik ostane i nadalje u službenoj uporabi. Indijsko-pakistanski prijepor glede Kašmira doveo je 1965. do novoga vojnog sukoba; Taškentskom deklaracijom 1966. Pakistan i Indija obvezali su se povući postrojbe na položaje prije izbijanja sukoba. Iste godine predsjednicom vlade postaje Nehruova kći → Indira Gandhi. Gospodarska kriza tijekom 1960-ih (teško rješiv problem prehrane stanovništva) pridonosila je stalnoj političkoj nestabilnosti u Indiji. Kongresna stranka raspala se na konzervativni Stari kongres i radikalni Novi kongres pod vodstvom Indire Gandhi. U 14-dnevnom ratu protiv Pakistana 1971. indijska vojska u suradnji s bengalskim gerilcima oborila je pakistansku vlast u Istočnom Pakistanu koji je postao neovisna država Bangladeš. Od 1969. do 1974. predsjednik republike je V. V. Giri, a 1974–77. predsjedničku dužnost obnaša Fakhruddin Ali Ahmed. Godine 1977. Kongresna stranka nakon 30 godina gubi vlast; koalicijsku vladu Udružene oporbe (Džanata) sastavlja predsjednik vlade Morardži Desai. Na izborima 1980. mandat predsjednika vlade ponovno dobiva I. Gandhi; vjerski sukobi se nastavljaju, a vojska intervenira protiv pobunjenih Sikha. Godine 1984. I. Gandhi ubijena je u atentatu, a predsjednikom vlade postaje njezin sin → Radživ Gandhi (1984–89), koji također pogiba u atentatu 1991. Tijekom 1990-ih jača politički položaj Džanate (pobjede na izborima 1998. i 1999). Predsjednik vlade postaje Narasimha Rao (1991–96), od 1996–2004. Atal Bihari Vadžpaji te od 2004. Manmohan Singh.