internacionalni stil 1. Umj. izraz eur. slikarstva i minijature kasne gotike (internacionalna gotika, XIV. i poč. XV. st.) razvijen u sjev. Italiji, Francuskoj i srednjoeur. zemljama. Na freskama i slikama bogata kolorita i dekorativne fakture prikazuju se na narativan način običaji, bogatstvo i raskoš te otmjene manire dvorskoga i aristokratskoga. 2. Stil u arhitekturi 1920-ih i 1930-ih god.; arhitekti su beskompromisno protiv historicizma i pobornici novih načela u arhit. estetici i praksi. Gl. predstavnici: W. Gropuis, A. Loos, F. L. Wright, Le Corbusier, A. Jacobsen.