ismailiti, islam. šijitska sljedba nastala u VIII. st. Proširio ju je Abdallah ibn Maimum u IX. st. Njihovo se učenje udaljuje od prvotnoga Muhamedova i sadrži mnoge elemente neoplatonizma, gnosticizma i budizma. Za razliku od imamita (koji u red proroka ubrajaju 12 imama), i. se zaustavljaju kod sedmog imama, potomka Alijeva Ismaila ibn Džafera (u. 763), odatle naziv ismailija (ili sabija “sedmaci”, od arap. saba sedam). Ukorijenjeni u najnižim klasama, kroz stoljeća imaju borbeno-polit. značaj. Od njih potječe pokret karmata (IX–XI. st.), osvajanje vlasti u Siriji i Egiptu od Fatimida (X. st.) i djelovanje asasina (XI–XIII. st.). Danas ih ima oko 20 milijuna razasutih po Dalekom i Sr. istoku i Africi. Od XVIII. st. vjerske i polit. vođe ismailita nose naslov aga-kan.