Istra, poluotok u istočnom dijelu Jadranskoga mora; površine 3476 km2 od čega 3130 km2 u sastavu Hrvatske, a 346 km2 Slovenije. Od ostatka kopna odijeljena vapnenačkim uzvisinama tršćanskoga Krasa i Ćićarije. Sastoji se od brdovita sjevernog ruba (Bijela Istra), nižega flišnog područja (Siva Istra) i niskih vapnenačkih zaravni (Crvena Istra). Bijela Istra zaprima najviše padalina, ali zbog vapnenačke građe veliko je otjecanje. Siva Istra građena je od gline, pješčenjaka i lapora. To je najplodnije područje Istre, ispresijecano mnogobrojnim riječnim dolinama. Vapnenačke zaravni uz zapadnu i južnu obalu prekrivene su crvenicom te odatle naziv Crvena Istra. Glavne rijeke: Dragonja, Mirna, Raša, Boljunčica, Rižana. Istarski poluotok razmjerno je slabo razveden. Iznimku čini jugozapadna obala ispred kojih su Brijunski otoci. Veći zaljevi: Savudrijska vala ili Dragonjski zaljev (slovenski: Piranski zaljev – granica sa Slovenijom), Limski kanal, Luka Mirna, Luka Pula, Medulinski zaljev, Zaljev Raše i Plominski zaljev. Najveći gradovi: Pula (57 460 stanovnika, 2011), Poreč (16 696), Rovinj (14 294), Umag (13 467), Labin (11 642) i Pazin (8638, županijsko središte). Gospodarska osnova: poljodjelstvo (maslina, vinogradarstvo, voće, povrće, žitarice); stočarstvo, ribarstvo. Industrija (prehrambena, tekstilna, duhanska, cementna, staklarska, keramička, brodograđevna, elektrotehnička, prerada plastike). Danas razvijen ponajviše turizam. Najveća turistička središta: Poreč, Pula, Rovinj, Umag, Opatija, Novigrad, Lovran, Rabac. Marine (Umag, Novigrad, Črvar-Porat, Poreč, Rovinj, Pula, Pomer, Ičići, Opatija. Povoljan prometni položaj. Cestovna mreža: autoceste A8 (Matulji–Lupoglav–Pazin–Kanfanar) i A9 (Umag–Kanfanar–Pula), takozvani Istarski ipsilon. Željeznička pruga Pula–Divača (Slovenija) s odvojkom za luku Bršicu preko Lupoglava. Zračna luka u Puli.
Tijekom povijesti pod vlašću Rimskoga Carstva. Nakon njegova slabljenja uslijedilo je razdoblje samostalnosti, zatim dolazi pod vlast Akvileje te u XIII. stoljeću Venecije. Sjeverni dio poluotoka bio je pod upravom Habsburgovaca, a južni dio do 1797. godine ostaje pod vlašću Mletaka. Od 1809. do 1815. Istra pripada Ilirskoj provinciji te je pod upravom Francuske. Nakon I. svjetskog rata dodijeljena je Italiji. Fašistička vlast nastoji svim sredstvima talijanizirati Istru (uništavanje glagoljskih spomenika, promjene prezimena i sl.), te u potpunosti obespraviti Hrvate. Godine 1945. Istra je podijeljena na zonu A (angloamerička uprava) i zonu B (jugoslavenska uprava). Mirom u Parizu 1947. uspostavljen je Slobodni Teritorij Trst, i Istra je s cijelom zonom B i manjim dijelom zone A spojena s maticom Hrvatskom, te dolazi pod upravu Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Nova politička situacija dovela je do iseljavanja dijela talijanskog stanovništva. Nakon 1991, temeljem granica bivše Jugoslavije, teritorij Istre pripada dvjema državama: manji (sjeverno od rijeke Dragonje) Sloveniji i veći Hrvatskoj.