Drago Ivanišević
Ivanišević, Drago, hrvatski književnik i kazališni djelatnik (Trst, 10. II. 1907 – Zagreb, 1. VI. 1981). Ostvario iznimno aktivnu kazališnu djelatnost: od 1939. dramaturg u zagrebačkom HNK-u; voditelj Centralne kazališne družine pri ZAVNOH-u 1944; od 1945. direktor Glumačke škole, od 1950. predavač na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu. Uređivao časopis Teatar. Pridonio razvoju Hvarskoga festivala. Pisao eseje, novele (zbirka Karte na stolu, 1958) i drame (Ljubav u koroti, 1958), ali najznačajniji dio njegova opusa čini pjesništvo, na čiji su razvoj snažno utjecala europska pjesnička, posebice avangardna gibanja (Éluard, Ungaretti, Lorca i dr.). Glavna su obilježja njegove lirike razvijena i nerijetko neobična metaforika, sklonost nadrealističkim slikama, pjesničkoj igri i ludizmu te tematiziranje iskustava suvremene povijesti. Ivanišević je važan i kao obnovitelj čakavske poezije (zbirka Jubav, 1960), a istaknuo se i kao prevoditelj s portugalskoga, španjolskoga (Lorca, Neruda), talijanskoga (Goldoni) i francuskoga jezika (Éluard, Gide). Nagrada “Vladimir Nazor” za životno djelo 1977. Važnije zbirke: Zemlja pod nogama (1940), Srž (1961), Igra bogova ili pustinje ljubavi (1967), Vrelo bez prestanka (1970).