Ivić, Pavle, srpski jezikoslovac (Beograd, 1. XI. 1924 – Beograd, 19. IX. 1999). Profesor na Sveučilištu u Novom Sadu 1954–72. i u Beogradu 1972–75. Bavio se hrvatsko-srpskom dijalektologijom (ponajviše štokavskim narječjem, također kajkavskim i čakavskim), općom teorijom dijalekatske diferencijacije, akcentologijom, poviješću srpskoga jezika, srpskim književnim jezikom i dr. Bio je član Srpske akademija nauka i umetnosti (SANU). Djela: Dijalektologija srpskohrvatskog jezika. Uvod u štokavsko narečje; O Vukovom Rječniku iz 1818. godine; Srpski narod i njegov jezik; Dečanske hrisovulje (s Milicom Grković); Pravopis srpskohrvatskih ćirilskih povelja i pisama XII i XIII veka (1981) i dr.