Izabela II.

Izabela II., španj. kraljica (Madrid, 10. X. 1830 – Pariz, 9. IV. 1904). Na osnovi Pragmatičke sankcije (1830) naslijedila oca Ferdinanda VII. U vrijeme njezine maloljetnosti državom je kao regentkinja upravljala njezina majka Marija Kristina (1833– 41), a potom general Baldomero Espartero (1841– 43). Izabelino pravo na kralj. naslov osporio je Don Carlos (brat Ferdinanda VII.), koji je sa svojim pristašama (karlisti) protiv I. vodio dva karlistička rata (1833–39, 1847–49). Nakon pada generala Espartera (1843), I. je odlukom cortesa proglašena punoljetnom te otada vlada samostalno. Njezinu vladavinu obilježile su žestoke međustranačke borbe i učestala izmjena liberalnih i konzervativnih vlada. Nakon pobune mornarice pred Cádizom i revoluc. zbivanja koja su uskoro uslijedila (1868), I. je bila prisiljena na bijeg u Pariz i abdikaciju (1870) u korist sina Alfonsa XII.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: