izostazija (grč.), izostatska ravnoteža, ravnotežno stanje Zemljine kore. Raspored masa i gustoća u Zemljinoj kori jest takav kao da ona pliva na nekoj zamišljenoj unutar. kugli čija se površina zove površina izostatskog izjednačenja. Iznad te površine umnožak gustoće Zemljine kore i visine je stalan, a to znači da je gustoća Zemljine kore pod morem veća od gustoće na kopnu. Iz raznih mjerenja (akceleracije sile teže, određivanja oblika Zemlje i dr.) određuju se odstupanja od izostatske ravnoteže i na temelju toga analiziraju se geofiz. i geol. pojave. Teoriji izostazije najviše su pridonijeli R. Bošković (XVIII. st.), J. H. Pratt (1855), C. E. Dutton, G. B. Airy i J. F. Hayford.