Jacob, Max, franc. književnik (Quimper, 12. VII. 1876 – Drancy, 5. III. 1944). Afirmirao se mističkim romanom Sveti Matorel (1909), no širu recepciju imala su njegova pjesnička djela, zbirke pjesama u prozi i stihovima (Središnji laboratorij, 1921). U njima se javlja kao prethodnik nadrealista, pjesnik bogate imaginacije i iznimne jezične vještine, u čijem se djelu spajaju elementi realnog i fantastičnog svijeta. Podrijetlom Židov; poslije gorljivo prihvaća katolicizam (Obrana Tartufea, 1919). Nacisti ga odvode u koncentracijski logor Drancy kraj Pariza, gdje je i umro, a posmrtno su mu objavljena djela Savjeti mladomu pjesniku, Posljednji pjesmotvori u stihu i prozi te Religiozna razmišljanja.