Jelić, Vojin, hrvatski književnik (Knin, 27. IX. 1921 – Zagreb, 19. XII. 2004). Urednik časopisa Kulturni radnik, Srpska riječ i Prosvjeta. Afirmirao se zbirkama novela Đukin đerdan (1950) i Ljudi kamenjara (1950) u kojima realistički opisuje život Dalmatinske zagore. U kasnijim romanima (Anđeli lijepo pjevaju, 1953; Nebo nema obala, 1956; Trka slijepih konja, 1959; Pobožni đavo, 1974) tematizira djetinjstvo i razdoblje II. svjetskoga rata te progovara o problematici suvremenog urbanog života. Pisao i za djecu (Psiću, a kako je tebi ime; Hrabriji nego igračka; Ukradeno dvorište i dr.). Primio Nagradu “Vladimir Nazor” za životno djelo 1987. Ostala važnija djela: Limeni pijetao; Lete slijepi miševi; Trči mali život; Domino; Kirvaj; Gorki bajami; Pogledaj svoje ruke; Dražba zavičaja.