 |
|
| Službeni naziv: | Republika Jemen, al-Gumhűriyya al-Yamaniyya |
| Površina: | 536 869 km2 |
| Stanovništvo | (proc. 2002): 18 610 000 |
| Glavni grad | San‘â‘ (Sana ili Sanaa), 1 828 800 st. (proc. 2004) |
| Upravna podjela | 17 namjesništava |
| Službeni jezik | arapski |
| Valuta | jemenski rial = 100 fila |
Jemen, država u jugozap. Aziji (Bliski istok), na krajnjem JZ Arap. poluotoka, graniči sa Saudijskom Arabijom na S i Omanom na I; izlazi na Adenski zaljev (Indijski ocean) i Crveno more i prolaz Bâb al-Mandab, obuhvaća i otoke u tim morima; ima 1906 km morske obale.
Prirodna obilježja
San‘a‘, stari grad
Minwah
“Most uzdisaja” iz XVII. st. u gorju Shahara
Sayun u vadiju Hadramaut
U Jemenu se mogu izdvojiti tri gl. prir. cjeline, otprilike usporedne s Crvenim morem, odn. Adenskim zaljevom: uska priobalna nizina, Jemensko visočje i prostrani pustinjski plato dalje u unutrašnjosti. Duž Crvenoga mora pruža se 20–40 km široka priobalna nizina Tihâma koja s I obrubljuje vrlo uska brdovita zona, što naglo, strmim rubom prelazi u Jemensko visočje. To je 2000–3000 m visok ravnjak raščlanjen na više dijelova gusto naseljenim dolinama (vadijima) i kotlinama i iz kojega se uzdižu izdvojeni planinski masivi, među kojima je i Jabal al Nabî Shu’ayb, 3760 m, najviši vrh Jemena i cijelog Arap. poluotoka. Sjev. dio visočja građen je od starijih kristalinskih, a južni od mlađih vulkanskih stijena i seizmički je vrlo aktivan (u potresu 1982. stradalo je o. 3000 ljudi). Jemensko visočje prema I postupno se spušta u rubne dijelove pustinje Rub’-Al Khali. Priobalna nizina uz Adenski zaljev široka je samo 10–15 km, i nije kontinuirana, pretežno je pješčana, s nekoliko plodnih zona. Prema unutrašnjosti nastavlja se na pokrajinu Hadramawt. To je pust, pretežno vapnenački ravnjak, visok o. 2000 m na Z, a oko 1000 na I, ispresijecan brojnim, često dubokim vadijima. Cijeli ravnjak nagnut je i prema S, gdje prelazi u pustinjsko pješčano područje Rub’-Al Khalija. Jemenu pripada i brdovit otok Suqutrâ (3600 km2) s okolnim otocima na ulazu u Adenski zaljev (340 km od jemenske obale) te strateški važan otok Barim u Bâb al-Mandabu i više manjih otoka u Crvenome moru. Gl. su obilježja klime Jemena suhoća i visoke temperature, ali ponajviše zbog utjecaja reljefa prisutne su znatne lokalne razlike. Obalna područja vrlo su vruća, sparna, s malom količinom padalina – uz Sredozemno more do 200 mm, uz Adenski zaljev manje od 100 mm, katkad i više godina nema kiše. Prema unutrašnjosti povećava se količina padalina, niži dijelovi visočja primaju 400–500 mm, a viši do 800 mm, ponegdje i više. Najviše padalina ima u razdoblju srpanj–rujan (ljetni monsun), a u sjev. dijelovima nešto i od ožujka do svibnja te zimi. Temp. također uvelike ovise o nadmorskoj visini. Sr. srpanjska temp. u primorju je 32–33 °C, a siječanjska 25–26 °C. U visočju sr. temp. u siječnju ugl. je ispod 15 °C, a u srpnju 20–22 °C. U najvišim dijelovima zimi je redovit mraz, a povremeno padne snijeg. Vegetacijska područja ugl. se poklapaju s visinskim zonama i količinom padalina. U suhim priobaljima prevladavaju biljke prilagođene suši (palme, akacija, citrusi, halofilne trave…), na visočju eukaliptus, rogač, smokve, kultivirane biljke, a u višim dijelovima različito grmlje, te ostaci listopadnih šuma kojih je do poč. XX st. bilo dosta. Danas je pod šumama o. 5% površine. Prema SI počinju polupustinja i pustinja koja zauzima o. 60% površine. U Jemenu nema stalnih vodenih tokova. Ipak, s obzirom na redovitost padalina, formirala se razmjerno gusta mreža vadija koji su usmjereni prema Crvenome moru, Adenskom zaljevu te u unutrašnjost, prema pustinji. Dna tih dolina važno su poljoprivr. područje (i zone koncentracije st.), jer povremeni tokovi nanose plodno tlo. Najduži je poznati vadi Hadramaut (ili Masîlah), dug o. 200 km u jugoist. dijelu zemlje.
Stanovništvo
Stanovništvo Jemena prilično je homogeno, većinu od 18,6 mil. čine Arapi. Razlikuju se oni “sjevernog” (mediteranskog) i “južnog” (južnoarapskog) podrijetla. Osim razlika u podrijetlu koje se ogledaju u kulturi i jezičnim utjecajima (različiti dijalekti), još je važnija vjerska raznolikost. Svi su muslimani, među sjevernoarap. st. prevladavaju šijiti, a među južnoarapskim suniti. Uz Crveno more dijelom su pomiješani s crncima, a u gradovima uz Adenski zaljev ima Somalaca, Indijaca i Pakistanaca. Važna je komponenta soc. identiteta i plemenska ili klanska pripadnost koja je snažno ukorijenjena. Služb. jezik arapski. Prosječna gustoća naseljenosti je o. 40 st./km2, ali velik dio zemlje gotovo je nenaseljen. Zbog oazne naseljenosti gusto su naseljeni dijelovi zap. obale, a najgušće doline i kotline u području visočja, drugdje se st. okupilo u vadijima i oazama. Nomadskog st. manje je nego u susjednim zemljama, ugl. na I zemlje. Većina st. živi u selima u blizini obradivog zemljišta, stupanj urbanizacije je 25%. Najveći je gl. grad San‘â‘ (Sana, 1 828 800 st.), veći gradovi: Al-Hudaydah (585 400 st.), Ta‘izz (584 000 st.), Aden (540 000 st.), Al-Mukallâ (248 800 st) i Ibb (220 300 st.). Broj st. raste vrlo brzo, po stopi višoj od 35‰ god. (prosj. 1980–2002). To je posljedica vrlo visoke rodnosti, koja se posljednjih g. postupno smanjuje, ali je još vrlo visoka, i preko 40‰. Stopa smrtnosti, poboljšanjem med. skrbi, smanjena je na 10–11‰, ali je stopa smrtnosti dojenčadi još vrlo visoka, o. 10%. Očekivano trajanje života dosta je nisko, o. 60 g. Posljedično, u dobnoj strukturi prevladava mlado st: mlađih od 15 g. je 46%, a starijih od 65 g. manje od 3%; medijalna je starost samo 16,5 g. Za J. je karakteristična ekon. emigracija, ugl. muškaraca, koji su odlazili u susjedne zemlje (Saudijska Arabija, Irak, Iran…) i čije su doznake predstavljale značajan prihod. Mnogi od više od 1 mil. emigranata vraćeni su nakon što je Jemen poč. Zaljevskog rata podupirao Irak. Stopa nepismenosti vrlo je visoka, o. 33% za muškarce i o. 75% za žene, usprkos programima za opismenjavanje odraslih. Osnovno i sr. školovanje je besplatno, ali osnovnu školu redovito pohađa samo 3/4 djece, a srednju bitno manje. Sveučilišta su u Sani (osn. 1970) i Adenu (osn. 1975).
Gospodarstvo
Usprkos znatnom napretku u posljednjih 20-ak g., ponajviše zbog početka izvoza nafte i plina te postupnog poboljšanja sigurnosne situacije, J. je još uvijek jedna od najsiromašnijih zemalja arap. svijeta s BNP-om od o. 500 USD po st. Gospodarstvo je općenito slabo razvijeno, vanjski dug dosta je visok, probleme otežava brz porast st., a zemlja još u velikoj mjeri ovisi o stranoj pomoći. Zbog emigracije javlja se nedostatak muške radne snage što poskupljuje cijenu rada. Doznake zaposlenih u inozemstvu značajan su prihod, ali i uzrokom rasta cijena domaćih poljoprivr. proizvoda i inflacije. Radi izlaska iz teškoća nastoji se diverzificirati gospodarstvo, a velike nade polažu se u razvoj turizma. Najviše stanovništva još se uvijek bavi poljoprivredom, pretežno samoopskrbnom koja se suočava s problemima nedostatka obradivih površina i vode. Gl. poljoprivr. područje je visočje, posebice u sjeverozap. dijelu zemlje, gdje su obradive površine, osim u dnu dolina i kotlina, i na stoljećima građenim terasama na pristrancima. Velik dio površina natapa se. Gl. kulture: žitarice (pšenica, ječam, proso, sorgum), kukuruz, voće (grožđe, smokve, datulje, agrumi, banane), povrće, pamuk i duhan. U juž. dijelu zemlje ratarstvo je ograničeno na mala područja u kojima je moguće natapanje, a velik je problem zaslanjivanje tla. Nekad je važan izvozni proizvod bila kava, a nakon što su dominaciju na svj. tržištu preuzele južnoamer. države, nasadi su zapušteni ili se počeo uzgajati kat (arap. qat), grmolika biljka čiji se listovi žvaču i imaju opojna svojstva. Stočarstvo (goveda, ovce, koze) ograničenih je mogućnosti, a u prehrani rastućeg st. veliku važnost ima ribarstvo. Gl. su prir. resurs nalazišta nafte i plina. Iskorištava se sol, nekad se lokalno kopao ugljen i željezna ruda (za male željezare, za izradu sablji i drugog oružja). Poznato je da ima nešto sumpora, olova, cinka, nikla, srebra i dr., ali nikad nisu provedena istraživanja koja bi se od tih ruda mogla eksploatirati. Najvažnija industr. grana je petrokemija u Malom Adenu (‘Adan as Sughrâ) koju je još 1950-ih osnovao BP (nacionalizirano 1977). U novije vrijeme nastoji se razviti prerada pamuka, proizvodnja boja i lakova, građev. materijala, prehr. ind. i dr., ali ponajprije kao zamjena za uvozne proizvode. U Adenu je 1991. otvorena slobodna zona povezana s novom kontejnerskom lukom. Lokalno je još uvijek vrlo važna obrtnička proizvodnja različitih uporabnih i ukrasnih predmeta (sagovi, stakleno i metalno suđe, alati, nakit, proizvodi od kože, oružje…). Zahvaljujući nafti i derivatima te plinu, vanjskotrgovinska bilanca je pozitivna. Ti proizvodi daju 96% vrijednosti izvoza. Izvoze se još kava i riba, nešto voća. Uvoze se prehr. proizvodi i stoka, strojevi, vozila, različita roba široke potrošnje, kem. proizvodi. Gl. partneri: Kina, Južna Koreja, Indija, Saudijska Arabija, Kuvajt, UAE. Promet je slabo razvijen. Željeznice nema, a više od 80% cesta nema tvrde podloge i mnoge su, barem dio godine, nedostupne za automobile, pa se dosta transporta odvija životinjama. Tek je posljednjih godina počelo uvođenje javnoga putničkog prometa. Najveće su luke Aden, Al Mukallâ, Al-Hudaydah i Ta‘izz. J. ima važnu ulogu u međunar. zračnom prometu, posebice kao čvorište u vezama eur. i arap. zemalja. Međunar. zračne luke: Aden i Sana.
BNP (2002): 9,11 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2002):
poljoprivreda 15%, industrija 40%, usluge 45%
Udio zaposlenih po sektorima (1999):
poljoprivreda 48,5%, industrija 15,1%, usluge 36,4%
Nezaposlenih (1999): 25%
Inflacija (1990–2001): 21,1 %/god.
Realan rast gospodarstva (1990–2002): 5,9 %/god.
Uvoz (2002): 2,0 mlrd. USD
Izvoz (2002): 3,6 mlrd. USD
BNP (2002): 9,11 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2002):
poljoprivreda 15%, industrija 40%, usluge 45%
Udio zaposlenih po sektorima (1999):
poljoprivreda 48,5%, industrija 15,1%, usluge 36,4%
Nezaposlenih (1999): 25%
Inflacija (1990–2001): 21,1 %/god.
Realan rast gospodarstva (1990–2002): 5,9 %/god.
Uvoz (2002): 2,0 mlrd. USD
Izvoz (2002): 3,6 mlrd. USD
Povijest
ruševine Velike brane Ma‘rib iz ←VIII. st.
Dar Al-Hajar, palača imama Jahje
Na području današnjeg J. opstojale su od ←1200. do 525. razvijene civilizacije Minejaca, Sabejaca i Himjarita, čije se blagostanje zasnivalo na posredničkoj trgovini između Sredozemlja i Indije. U antici poznat pod nazivom Sretna Arabija (Arabia felix). Od I. st. trg. monopol J. slabi pred suparništvom trgovaca iz Rim. Carstva. Do poč. VI. st. u J. se širi kršćanstvo i židovstvo. Posljednji himjaritski vladar Yusuf As’ar Yath’ar (Dhu Nuwas) prihvatio je židovstvo kao služb. vjeru i prognao kršćane, što je 525. dovelo do oružane intervencije kršć. etiopskog (aksumitskog) vladara Abrahe, koji je za odmazdu prognao židove i zavladao J. Otpor etiopskoj vlasti pogodovao je Perzijancima, koji su 570. uspjeli osvojiti J. i pripojiti ga (kao zasebnu satrapiju) Sasanidskom Carstvu. Vjerski sukobi između židova i kršćana u J. olakšali su i prodor islama, koji je 628. prihvatio i posljednji perz. satrap J. Tijekom vladavine Abu Bakra (632–634) J. dolazi pod vlast kalifata. U idućem razdoblju slabost središnje vlasti očituje se u nerijetkim osamostaljivanjima lokalnih dinastija. Posebno značenje u vjerskom pogledu ima širenje islam. sljedbe Zaydi (ogranak šijita), koja postaje pretežit oblik islama u J. Tijekom XV. st. u jemenskim gradovima Adenu i Mochi prvi je put na svijetu započela proizvodnja kave radi izrade napitka (tradicija pripisuje to otkriće šeiku ‘Ali ibn ‘Umaru od derviškog reda Shadhiliya) što dovodi do razdoblja novog napretka J., ali i do sve jačega kolon. pritiska. Od 1517. J. je, često samo nominalno, pod vlašću Osmanlija. God. 1839. na jugu J. Britanci uspostavljaju krunsku koloniju Aden te se započinju sukobljavati s Osmanlijama. Napetosti među objema velesilama posebice jačaju nakon otvaranja Sueskoga kanala. Razgraničenje je provedeno 1904, a njime je pod osman. vlašću ostao sjev., a pod britanskom južni dio J. Nezadovoljstvo jemenskog stanovništva osman. vlašću i brit. prodorom dovelo je do ustanaka predvođenih imamom sljedbe zaidita Jahjom ibn Muhammadom (1904–05, 1911), te je Turska bila prisiljena 1911. dodijeliti Jemenu autonomiju. Raspadom Osman. Carstva J. se pod vlašću imama Jahje osamostaljuje kao Kraljevina J., a nezavisnost je potvrđena 1924. mirovnim ugovorom u Lausannei. Saudijska Arabija priznala je nezavisnost J. tek 1934. ugovorom u Taifu, kojim su riješeni i određeni terit. problemi. Pokušaji imama Jahje protiv Britanaca nisu imali uspjeha. Nakon što je imam Jahja poginuo u neuspjelom reformističkom drž. udaru 1948, vlast je preuzeo njegov sin imam Ahmad ibn Jahja (1948–62) koji je nastojao provesti modernizaciju i vodio aktivniju vanj. politiku s osloncem na SSSR i Pokret nesvrstanih. Nakon Ahmadove smrti, njegov sin i nasljednik imam Mohammed al-Badr (1962) oboren je voj. udarom ‘Abd Allah as-Sallala te je proglašena Jemenska Arapska Republika. Ustav je donesen 1963. Sukobi između republikanaca i pristaša svrgnutih imama eskalirali su u otvoreni građ. rat (1962–70), završen posredništvom Saudijske Arabije i nagodbom zaraćenih strana. God. 1970. proglašen je novi ustav, ali Jemensku Arapsku Republiku i dalje potresa polit. nestabilnost. God. 1959. na teritoriju pod brit. vlašću osnovana je Federacija Južnoarap. Emirata, od 1962. poznata kao Južnoarapska Federacija (17 sultanata, grad država Aden). Nezavisnost stječe 1968, ali brit. postrojbe odbijaju napustiti svoje strateške baze. Već prije stjecanja nezavisnosti provedene su modernizacijske reforme, a 1967. proglašena je Nar. Republika Juž. Jemen. Ustavom 1970. uzima ime Nar. Demokr. Republika Jemen. Načelni sporazum o ujedinjenju obiju jemenskih država postignut je 1972, ali je ujedinjenje provedeno tek 1990. Prvi opći izbori održani su u travnju 1993, na kojima je za predsj. izabran general Ali Abdulah Salih.