jezik 1. U većine kralježnjaka, mišićni organ obložen sluznicom, smješten u usnoj šupljini. Sudjeluje u sisanju, žvakanju, gutanju, određivanju okusa i opipa, a u ljudi pomaže u oblikovanju glasova i govora. Anatomski se na jeziku razlikuju vrh, tijelo i korijen. Osnovicu jezika tvori vezivni skelet s vanjskim i unutarnjim mišićima koji mijenjaju položaj ili oblik jezika. Osjetne bradavice na gornjoj strani jezika određuju četiri osnovna osjeta okusa: slatko, slano, gorko i kiselo. 2. lingv Sustav dogovorenih znakova kojim se u komunikaciji služi neka ljudska zajednica. 3. inf Skup znakova i pravila za prijenos informacija (programski jezik). 4. Sistematiziran način iznošenja misli, sudova, ideja te upotreba termina i fraza koje se rabe u pojedinoj struci (pravni jezik, diplomatski jezik).