Juan Ramón Jiménez
Jiménez, Juan Ramón, španj. pjesnik (Moguer, 24. XII. 1881 – San Juan, Portoriko, 29. V. 1958). Autor opsežnog pjesničkog djela. Afimirao se kao vrlo mlad pjesnik zbirkom Rime (1902). U svojoj najranijoj fazi slijedi utjecaje franc. simbolizma i španj. modernizma. Nešto poslije poeziju mu karakteriziraju intimističke teme, sentimentalizam i strogost forme (zbirke Tužne melodije; Daleki vrtovi; Proljetne balade; Zvučna samoća; Melankolija; Labirint), da bi se nakon 1915. sve više okretao slobodnijem stihu i hermetičnijem izrazu (zbirke Ljeto; Duhovni soneti; Vječnosti; Kamen i nebo; Ljepota; Pjesme novog svjetla). Za svoj pjesnički rad 1956. dobio je Nobelovu nagradu. Jedan od najznačajnijih pjesnika španj. književnosti XX. st.