ruska umjetnost U prvom razdoblju rus. umjetnosti kijevskom stilu (X–XIII. st.) prevladavali su biz. utjecaji. U crkv. graditeljstvu preuzet je biz. tip centralne građevine križnoga tlocrta s kupolom (Sv. Sofija u Kijevu, 1018–37). Od X. st. javili su se elementi roman. graditeljstva (Uspenski sabor, 1185–89). Za potrebe Crkve radile su se bibl. kompozicije u mozaiku, freski i ikone (mozaici i freske u Uspenskom saboru, XI. st.). Među najstarije sačuvane ikone ubraja se Vladimirska Bogorodica (XI. st.). Potkraj XIV. i poč. XV. st. Teofan Grk iz Carigrada naslikao je freske i ikone u Novgorodu i Moskvi s najznačajnijim ikonopiscem A. Rubljovom. Moskovski stil (XIV–XVII. st.) obilježen je utjecajima iz zap. Europe (renesansa u XV. st. pri izgradnji moskovskoga Kremlja, a barok potkraj XVII. st.).
Europski stil (od XVIII. do 1917) započeo je za Petra Velikoga izgradnjom nove prijestolnice Sankt Peterburga. U doba carice Katarine II. istaknuli su se B. F. Rastrelli gradeći monumentalne projekte (Zimski dvorac) u sintezi tal. baroka i rus. tradicijskoga graditeljstva i franc. kipar É. M. Falconet koji je po njezinoj narudžbi izveo monumentalni brončani kip Petra Velikoga na konju u propnju (1766–78). U drugoj pol. XVIII. st. u rus. graditeljstvu prevladavao je klasicizam koji se održao do sred. XIX. st. i postao rus. nac. stil. Gl. graditelji bili su Antonio Rinaldi, G. Quarenghi i K. I. Rossi. U drugoj pol. XVIII. st. ističu se klasicističke građevine. Sred. XIX. st. prevladao je historicizam, os. neobizantski stil, u kojem su projektirali Konstantin Andrejevič Ton (Velika palača u moskovskom Kremlju). Djelatnost rus. kipara, školovanih u zapadnoeur. gradovima, započela je u doba klasicizma (Stepan Stepanovič Pimenov), a oko sred. XIX. st. javile su se težnje prema realizmu (P. P. Trubeckoj). Prvi naraštaj domaćih rus. slikara školovao se u duhu kasnoga baroka. U XVIII. st. gl. portretisti bili su Aleksej Petrovič Antropov i Ivan Petrovič Argunov, a gl. predstavnik klasicističkoga slikarstva s pov. tematikom bio je Orest Adamovič Kiprenski. Društvo rus. umjetnika → Peredvižnjiki osnovano je 1863. u Sankt Peterburgu na poticaj skupine slikara koji su zagovarali realizam, a gl. predstavnik bio je I. J. Rjepin. Avangardna skupina slikara okupljala se oko časopisa Mir iskusstva i zauzimala za oživljavanje rus. pučke umjetnosti, a najznačajne rezultate postignula je u scenografiji i kostimografiji.
Sovjetski stil trajalo je od Oktobarske revolucije do raspada Sovj. Saveza (1991). Poč. XX st. dopirali su u rus. arhitekturu suvr. zapadnoeur. utjecaji, isprva secesija, potom funkcionalizam (Lenjinov mauzolej na Crvenom trgu u Moskvi, 1924–30, djelo A. V. Ščuseva). Monumentalne spomenike, kipove i portrete izvodila je V. I. Muhina. Među prvim predstavnicima apstraktne skulpture u XX. st. bili su A. Arhipenko, A. Pevsner i N. Gabo. Začetnik konstruktivizma bio je V. J. Tatljin. Gl. pokretači apstrakcije bili su V. Kandinski, autor prve apstraktne slike (1910), M. F. Larionov i N. S. Gončarova, utemeljitelji rajonizma, a K. S. Maljevič suprematizma. Od 1934. jedini priznati lik. izraz bio je socijalist. realizam. U Rusiji su rođeni, ali su je napustili prije I. svj. rata ili nakon Oktobarske revolucije, A. Javljenski, M. F. Larionov i njegova supruga N. S. Gončarova, M. Chagall, El Lissitzky, C. Sutin (Soutine) i S. Poljakov.
Od 1991. traje postsocijalistički stil. Mladi naraštaj arhitekata projektira u svim stilovima postmoderne arhitekture. Razdoblje nakon 1990-ih obilježava nastanak mnogobrojnih umj. skupina koje se kreću od geometrijske apstrakcije preko hepeninga, land arta, urbanih akcija konceptualnoga usmjerenja i instalacija (I. Kabakov), do hiperrealizma nadahnutog socijalist. realizmom.